Druga knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Bais
36
1Zatim je narod uzeo Joahaza, Josijinog sina, i postavio ga za cara u Jerusalimu umesto njegovog oca.
2Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je počeo da vlada i vladao je tri meseca u Jerusalimu.
3Ali car Egipta svrgnuo ga je u Jerusalimu, a zemlji je nametnuo danak od sto talanata srebra i jednog talanta zlata.
4Zatim je car Egipta postavio Elijakima, njegovog brata, za cara nad Judom i Jerusalimom i promenio mu ime u Joakim. A Joahaza, njegovog brata, Nehaon je odveo u Egipat.
5Joakim je imao dvadeset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je jedanaest godina u Jerusalimu. On je činio ono što je zlo u očima Gospoda, svog Boga.
6Na njega je došao Navuhodonosor, car Vavilona, stavio ga u dvostruke bakarne okove i odveo u Vavilon.
7Deo pribora iz Gospodnjeg doma Navuhodonosor je odneo u Vavilon i stavio ga u svoju palatu u Vavilonu.
8Ostala Joakimova dela, odvratne stvari koje je činio i sve zlo koje se našlo na njemu, sve je zapisano u knjizi o Izraelovim i Judinim carevima. Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Joahin.
9Joahin je imao osamnaest godina kad je počeo da vlada i vladao je tri meseca i deset dana u Jerusalimu. On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima.
10Početkom naredne godine, car Navuhodonosor je poslao svoje sluge da ga dovedu u Vavilon sa dragocenostima iz Gospodnjeg doma. Zatim je postavio Sedekiju, njegovog strica, za cara nad Judom i Jerusalimom.
11Sedekija je imao dvadeset i jednu godinu kad je počeo da vlada i vladao je jedanaest godina u Jerusalimu.
12On je činio ono što je zlo u očima Gospoda, svog Boga. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je prenosio Gospodnje naredbe.
13Čak se pobunio i protiv cara Navuhodonosora, koji ga je bio zakleo Bogom. Ostao je nepokoran i srce mu je otvrdlo tako da se nije vratio Gospodu, Izraelovom Bogu.
14Čak su i svi sveštenički poglavari i narod u velikoj meri postupali neverno, po odvratnim običajima drugih naroda, tako da su oskrnavili Gospodnji dom, koji je on bio posvetio u Jerusalimu.
15Gospod, Bog njihovih praočeva, neprestano ih je opominjao preko svojih glasnika, jer je imao samilosti prema svom narodu i svom prebivalištu.
16Ali oni su se stalno rugali glasnicima Gospoda, prezirali su njegove reči i smejali se njegovim prorocima, sve dok njegov gnev nije došao na njegov narod te više nije bilo leka.
17On je doveo na njih haldejskog cara, koji je u njihovom svetilištu pobio mačem njihove mladiće i nije se smilovao ni mladiću ni devojci, ni starcu ni nemoćnom. Bog mu je sve predao u ruke.
18Sav pribor, veliki i mali, iz doma Božjeg, blago Gospodnjeg doma i carevo blago i blago njegovih knezova, sve je odneo u Vavilon.
19Spalio je dom Božji i srušio jerusalimske zidine. Sve utvrđene dvore spalio je vatrom, a i sve dragocenosti u njima, i tako je sve uništio.
20One koji su umakli maču odveo je u zarobljeništvo u Vavilon. Oni su bili sluge njemu i njegovim sinovima, dok nije zavladalo persijsko carstvo.
21Sve je to bilo da bi se ispunila Gospodnja reč koju je objavio preko Jeremijinih usta, dok zemlja nije nadoknadila svoje Šabate. Zemlja je počivala sve dane dok je bila pusta, dok se nije navršilo sedamdeset godina.
22Prve godine Kira, cara Persije, da bi se ispunila Gospodnja reč objavljena preko Jeremijinih usta, Gospod je podstakao duh Kira, cara Persije, i on je po celom svom carstvu usmeno i pismeno objavio sledeće:
23„Ovako kaže Kir, car Persije: ‘Sva zemaljska carstva dao mi je Gospod, Bog nebeski, i zapovedio mi je da mu sagradim dom u Jerusalimu u Judi. Ko god među vama pripada njegovom narodu, neka Gospod, njegov Bog, bude s njim, i neka ide’.”