Druga knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Bais
32
1Posle svih tih događaja u kojima je Jezekija pokazao svoju vernost Bogu, došao je Senahirim, car Asirije, ušao je u Judu i opkolio utvrđene gradove nameravajući da ih osvoji.
2Kad je Jezekija video da je Senahirim došao u nameri da udari na Jerusalim,
3odlučio je zajedno sa svojim knezovima i junacima da zatrpa izvore vode koji su bili izvan grada, i oni su mu pomogli u tome.
4Skupilo se mnogo naroda i zatrpali su sve izvore i potok koji teče posred zemlje, govoreći: „Zašto da carevi Asirije nađu toliko vode kad dođu?”
5Jezekija se ohrabrio i obnovio sve oborene zidove i podigao kule na njima. Spolja je sagradio drugi zid, utvrdio Milo u Davidovom gradu i načinio mnogo kopalja i štitova.
6Postavio je vojne zapovednike nad narodom i skupio ih pred sobom na trgu pored gradskih vrata, i hrabrio ih ovim rečima:
7„Budite hrabri i jaki. Ne bojte se i ne plašite se cara Asirije i sveg mnoštva koje je s njim, jer naših ima više nego njihovih.
8S njim je telesna mišica, a s nama je Gospod, naš Bog, da nam pomaže i da vodi naše bitke.” I narod se pouzdao u reči Jezekije, Judinog cara.
9Posle toga je Senahirim, car Asirije, dok je bio kod Lahisa sa svom svojom vojskom, poslao svoje sluge u Jerusalim kod Jezekije, Judinog cara, i kod svih Judinih sinova koji su bili u Jerusalimu, i poručio im:
10„Ovako kaže Senahirim, car Asirije: ‘U šta se uzdate dok mirno sedite u Jerusalimu, koji je pod opsadom?
11Zar vas Jezekija ne zavodi, da bi vas pomorio glađu i žeđu, kad govori: ‘Gospod, naš Bog, izbaviće nas iz ruku cara Asirije’?
12Zar nije sam Jezekija uklonio njegove obredne uzvišice i njegove oltare i zatim zapovedio Judi i Jerusalimu: ‘Klanjajte se pred jednim oltarom i na njemu prinosite kad’?
13Zar ne znate šta smo ja i moji praočevi učinili svim narodima zemaljskim? Da li su bogovi tih naroda mogli da izbave svoju zemlju iz mojih ruku?
14Koji je od svih bogova tih naroda, koje su pobili moji praočevi, mogao da izbavi svoj narod iz mojih ruku? Pa zar onda vaš Bog može da vas izbavi iz mojih ruku?
15Zato ne dajte da vas zavara Jezekija i da vas tako zavede. Ne verujte mu, jer nijedan bog nijednog naroda niti carstva nije mogao da izbavi svoj narod iz mojih ruku niti iz ruku mojih praočeva. Kako će onda vaš Bog izbaviti vas iz mojih ruku?”
16Njegove sluge su i dalje govorile protiv Gospoda i protiv Jezekije, njegovog sluge.
17Napisao je i pisma u kojima se rugao Gospodu, Izraelovom Bogu, i ovako je govorio protiv njega: „Kao što bogovi drugih naroda nisu izbavili svoj narod iz mojih ruku, tako ni Jezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku.”
18Zatim su na judejskom jeziku na sav glas vikali stanovnicima Jerusalima koji su bili na zidinama, da ih zaplaše i uznemire, kako bi osvojili grad.
19Govorili su protiv jerusalimskog Boga isto kao i protiv bogova drugih naroda koji su delo ljudskih ruku.
20A car Jezekija i prorok Isaija, Amosov sin, molili su se zbog toga i zavapili k nebu.
21Tada je Gospod poslao anđela koji je pobio sve hrabre junake, zapovednike i knezove u logoru cara Asirije, tako da se car posramljen vratio u svoju zemlju. A kasnije kad je ušao u hram svog boga, tamo su ga mačem pogubili neki od njegovih sinova.
22Tako je Gospod spasao Jezekiju i stanovnike Jerusalima iz ruku Senahirima, cara Asirije, i iz ruku svih drugih neprijatelja i dao im je mir na svim njihovim granicama.
23Mnogi su donosili darove Gospodu u Jerusalim i dragocenosti Jezekiji, Judinom caru, koji je od tada bio uzvišen u očima svih naroda.
24U to vreme Jezekija se na smrt razboleo, pa se u molitvi obratio Gospodu. On mu je odgovorio i dao mu znak.
25Ali Jezekija nije uzvratio zahvalnošću za dobro koje mu je bilo učinjeno, jer se njegovo srce uzoholilo. Zato se podigao gnev na njega i na Judu i Jerusalim.
26Ali Jezekija se pokajao za oholost svog srca, pa su se ponizili i on i stanovnici Jerusalima, i na njih nije došao Gospodnji gnev za vreme Jezekijinog života.
27Jezekija je stekao veoma veliko bogatstvo i slavu. Načinio je riznice za srebro, zlato, skupoceni kamen, balzam, štitove i svakojake dragocenosti,
28zatim skladišta za žito, za mlado vino i ulje, štale za svakojaku stoku i stada.
29Sagradio je gradove i imao je mnogo sitne i krupne stoke, jer mu je Bog dao veoma velik imetak.
30Jezekija je zatrpao gornji izvor Giona i vodu usmerio dole na zapadnu stranu Davidovog grada. Jezekija je bio uspešan u svemu što je radio.
31Ali kad su došli poslanici knezova Vavilona, koji su bili poslani k njemu da bi se raspitali o čudu koje se dogodilo u zemlji, Bog ga je ostavio da bi ga iskušao i da bi saznao šta mu je sve u srcu.
32Ostala Jezekijina dela, kao i ono što je u svojoj dobroti činio, sve je to zapisano u viziji proroka Isaije, Amosovog sina, i u knjizi o Judinim i Izraelovim carevima.
33Jezekija je počinuo kod svojih praočeva i sahranili su ga na uzbrdici kojom se ide prema grobnicama Davidovih sinova. Svi Judini sinovi i stanovnici Jerusalima odali su mu počast kad je umro. Umesto njega počeo je da vlada njegov sin Manasija.