Druga knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Bais
20
1Posle toga su Moavovi sinovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki Amonimci, zaratili s Josafatom.
2Ljudi su došli kod Josafata i javili mu: „Na tebe dolazi veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma. Eno ih u Asason-Tamaru, to jestu En-Gadu.”
3Tada se Josafat uplašio, i okrenuo lice k Gospodu da ga traži. Oglasio je post po svoj Judinoj zemlji.
4Judini sinovi su se skupili da traže savet od Gospoda. Iz svih Judinih gradova došli su da traže savet od Gospoda.
5Tada je Josafat ustao pred Judinim i jerusalimskim zborom u Gospodnjem domu, pred novim dvorištem,
6i rekao: „Gospode, Bože naših praočeva, zar nisi ti Bog na nebesima i zar ti ne vladaš nad carstvima svih naroda? Zar nije u tvojoj ruci takva sila i moć da se niko ne može održati pred tobom?
7Zar nisi ti, Bože naš, oterao stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom i dao je doveka potomstvu Avrama, koji te je voleo?
8Oni su se naselili u njoj i sagradili u njoj svetilište tvom imenu, rekavši:
9‘Ako dođe na nas nevolja, mač, osuda, pošast ili glad, staćemo pred ovim domom i pred tobom, jer je tvoje ime u ovom domu, i vapićemo za pomoć u svojoj nevolji, a ti nas usliši i izbavi.
10A sada, Amonovi i Moavovi sinovi i oni iz brdovitog područja Sira, kroz čiju zemlju nisi dao Izraelcima da prođu kad su izlazili iz egipatske zemlje, nego su ih zaobišli i nisu ih istrebili,
11oni nam sada uzvraćaju time što dolaze da nas oteraju sa tvog poseda koji si nama dao.
12Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer mi smo nemoćni pred ovim velikim mnoštvom koje dolazi na nas. Mi ne znamo šta da radimo, nego su naše oči uprte u tebe.”
13Svi Judini sinovi sve vreme su stajali pred Gospodom, s malom decom, sa svojim ženama i sinovima.
14Tada je Gospodnji Duh usred zbora sišao na Jazila, sina Zaharije, sina Venaje, sina Jeila, Matanijinog sina, Levita od Asafovih sinova.
15On je rekao: „Poslušajte svi Judini sinovi i stanovnici Jerusalima i ti, caru Josafate! Ovako vam kaže Gospod: ‘Ne bojte se i ne plašite se tog velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.
16Sutra izađite na njih. Oni će se penjati uz brdo Zis, a vi ćete ih sresti na kraju doline pred pustinjom Jeruil.
17Nećete se vi boriti u ovom boju. Zauzmite svoja mesta, stojte i gledajte kako će vas Gospod spasti. Judo i Jerusalime, ne bojte se i ne plašite se. Sutra izađite na njih i Gospod će biti s vama’.”
18Tada se Josafat poklonio licem do zemlje, a i svi Judini sinovi i stanovnici Jerusalima pali su pred Gospodom da se poklone Gospodu.
19Leviti od Katovih sinova i od Korejevih sinova ustali su i na sav glas hvalili Gospoda, Izraelovog Boga.
20Ujutru su rano ustali i krenuli prema pustinji Tekoji. Kad su izlazili, Josafat je stao i rekao: „Čujte me, Judini sinovi i stanovnici Jerusalima! Uzdajte se u Gospoda, svog Boga, da biste se mogli održati. Verujte njegovim prorocima i pobedićete.”
21Zatim se posavetovao s narodom i postavio one koji pevaju Gospodu i one koji mu u svetom ruhu upućuju hvale da idu pred naoružanim ratnicima, govoreći: „Hvalite Gospoda, jer večna je ljubav njegova!”
22Kad su počeli radosno klicati i upućivati hvale, Gospod je postavio zasedu Amonovim i Moavovim sinovima i onima iz brdovitog područja Sira koji su došli na Judu, tako da su počeli da se bore jedni protiv drugih.
23Amonovi i Moavovi sinovi ustali su na stanovnike brdovitog područja Sira da ih pobiju i istrebe. A kad su završili s njima, udarili su jedni na druge i međusobno se poubijali.
24Kad su Judini sinovi došli do stražarske kule u pustinji i pogledali prema mnoštvu, gle, leševi su ležali po zemlji, niko se nije spasao.
25Josafat je sa svojim ljudima došao da pokupi plen i našli su kod njih mnogo blaga, odeće i dragocenih stvari. Pokupili su s njih toliko plena da više nisu mogli da nose. Tri dana su kupili plen, jer ga je bilo mnogo.
26Četvrtog dana skupili su se u dolini Veraki i tamo su blagosiljali Gospoda. Zato su toj dolini dali ime Veraka, koje nosi do danas.
27Zatim su se svi Judini sinovi i oni iz Jerusalima, s Josafatom na čelu, radosno vratili u Jerusalim, jer ih je Gospod razveselio pobedom nad njihovim neprijateljima.
28Tako su došli u Jerusalim u Gospodnji dom s harfama, drugim žičanim instrumentima i trubama.
29Strah od Boga obuzeo je sva carstva drugih zemalja kad su čuli da se Gospod borio protiv Izraelovih neprijatelja.
30Tako je Josafatovo carstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog dao mir na svim njegovim granicama.
31Josafat je vladao nad Judom. Imao je trideset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Azuva i bila je Silejeva kći.
32On je hodio putem svog oca Ase, i nije odstupio od njegovog puta, nego je činio ono što je ispravno u Gospodnjim očima.
33Samo što obredne uzvišice nisu bile uklonjene. Narod još nije bio pripremio svoje srce da služi Bogu svojih praočeva.
34Ostala Josafatova dela, od početka do kraja, zapisana su u zapisima Juja, Ananijevog sina, koji su uvršteni u knjigu o carevima Izraela.
35Zatim se Josafat, Judin car, udružio s Ohozijom, carem Izraela, koji je činio zlo.
36Udružio se s njim da bi napravio brodove koji će ploviti u Tarsis. Tako su napravili brodove u Esion-Geveru.
37Ali Elijezer, sin Dodava iz Marise, prorokovao je protiv Josafata i rekao: „Zato što si se udružio s Ohozijom, Gospod će razoriti tvoja dela.” Tako su se brodovi razbili i nisu mogli da plove u Tarsis.