Druga knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Bais
23
1Tada je car poslao da se kod njega sakupe sve starešine iz Jude i iz Jerusalima.
2Zatim je car otišao u Gospodnji dom, a s njim i svi ljudi iz Jude i svi stanovnici Jerusalima, sveštenici i proroci, ceo narod, malo i veliko. I počeo je da čita pred njima sve reči knjige saveza koja je pronađena u Gospodnjem domu.
3Car je, stojeći pored stuba, sklopio savez pred Gospodom da će slediti Gospoda i da će se držati njegovih zapovesti, njegovih opomena i njegovih odredaba svim srcem i svom dušom, izvršavajući reči ovog saveza koje su zapisane u ovoj knjizi. I ceo je narod stupio u savez.
4Car je zapovedio prvosvešteniku Helkiji, ostalim sveštenicima i vratarima da iznesu iz Gospodnjeg hrama sve predmete načinjene za Vala, za obredno deblo i za svu nebesku vojsku. Zatim je sve to spalio izvan Jerusalima na kedronskim poljima, a pepeo od toga odneo je u Vetilj.
5On je raspustio sveštenike tuđih bogova koje su Judini carevi postavili da prinose kad na obrednim uzvišicama u Judinim gradovima i u okolini Jerusalima, a isto tako i one koji su prinosili kad Valu, suncu, mesecu, sazvežđima i svoj nebeskoj vojsci.
6Izneo je obredno deblo iz Gospodnjeg doma i odneo ga izvan Jerusalima u dolinu Kedron, spalio ga u dolini Kedron i satro u prah, a prah je prosuo po grobovima običnog naroda.
7Srušio je stanove hramskih bludnika koji su se nalazili u Gospodnjem domu i u kojima su žene tkale platno za svetilišta gde se obožavalo obredno deblo.
8On je doveo sve sveštenike iz Judinih gradova, a onda je oskrnavio obredne uzvišice gde su ti sveštenici prinosili kad, od Gave sve do Virsaveje. Zatim je srušio obredne uzvišice na vratima, one što su bile kod vrata Isusa, gradskog zapovednika, s leve strane kad se uđe na gradska vrata.
9Ali sveštenici s obrednih uzvišica nisu dolazili pred Gospodnji oltar u Jerusalimu, nego su jeli beskvasne hlebove među svojom braćom.
10Oskrnavio je i Tofet, u dolini Enomovih sinova, da više niko ne bi svog sina ili svoju kćer spaljivao u čast Molohu.
11I nije više dopuštao da konji koje su Judini carevi posvetili suncu ulaze u Gospodnji dom kroz trpezariju dvoranina Natan-Meleha, koja se nalazila u tremu, a kola posvećena suncu spalio je vatrom.
12Oltare koji su bili na krovu Ahazove gornje sobe, koje su načinili Judini carevi, i oltare koje je Manasija načinio u oba dvorišta Gospodnjeg doma, car je srušio i tamo ih je satro, a njihov prah bacio je u dolinu Kedron.
13Car je oskrnavio i obredne uzvišice koje su bile nasuprot Jerusalimu, desno od Gore uništenja, koje je Solomon, car Izraela, načinio Astaroti, gadnoj boginji Sidonaca, Hemosu, gadnom bogu Moavaca, i Melhomu, odvratnom bogu Amonovih sinova.
14Oborio je obredne stubove i posekao obredna debla, a mesta gde su se nalazili napunio je ljudskim kostima.
15Isto tako, srušio je i oltar koji je bio u Vetilju i obrednu uzvišicu koju je načinio Jerovoam, Navatov sin, koji je naveo Izrael na greh. Srušio je i oltar i obrednu uzvišicu. Zatim je tu uzvišicu spalio i satro u prah, a spalio je i obredno deblo.
16Kad se Josija okrenuo i video grobove koji su bili tamo na gori, poslao je ljude da izvade kosti iz grobova. Onda je te kosti spalio na oltaru kako bi ga oskrnavio, prema Gospodnjoj reči koju je objavio Božji čovek, koji je unapred rekao sve to.
17Zatim je upitao: „Kakav je ono nadgrobni spomenik koji vidim?” Ljudi iz grada odgovorili su mu: „To je grob Božjeg čoveka koji je došao iz Jude i objavio sve ovo što si ti učinio sa oltarom u Vetilju.”
18A on je rekao: „Pustite ga da počiva. Neka niko ne dira njegove kosti.” Tako su ostavili njegove kosti zajedno s kostima proroka koji je došao iz Samarije.
19Josija je uklonio i sva svetilišta, uzvišice, po samarijskim gradovima, koja su carevi Izraela načinili da bi vređali Boga, i učinio je s njima sve što je učinio i u Vetilju.
20A sve sveštenike sa obrednih uzvišica koji su tamo bili pogubio je na oltarima i spalio je ljudske kosti na oltarima. Zatim se vratio u Jerusalim.
21Tada je car zapovedio celom narodu: „Proslavite Pashu u čast Gospodu, svom Bogu, kao što je zapisano u ovoj knjizi saveza.”
22Jer takva se Pasha nije slavila od vremena sudija koji su sudili Izraelu niti za sve vreme careva Izraela i Judinih careva.
23Ali osamnaeste godine Josijinog vladanja proslavljena je takva Pasha u čast Gospodu u Jerusalimu.
24Isto tako, one koji prizivaju duhove i proriču budućnost, kućne idole, odvratne idole i sve gadne bogove koji su mogli da se vide u Judinoj zemlji i u Jerusalimu, Josija je istrebio da bi izvršio reči zakona zapisane u knjizi koju je sveštenik Helkija pronašao u Gospodnjem domu.
25Pre Josije nije bilo takvog cara koji se vratio Gospodu svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom snagom, i činio sve prema Mojsijevom zakonu, a ni posle njega nije bilo takvog kao on.
26Ipak, Gospod se nije odvratio od svog žestokog gneva, jer se žestoko razgnevio na Judu zbog svih uvreda kojima ga je vređao Manasija.
27Gospod je rekao: „I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbaciću ovaj grad koji sam izabrao, Jerusalim, i dom za koji sam rekao: ‘Tu će biti moje ime’.”
28Ostala Josijina dela i sve što je činio, zar nije sve to zapisano u dnevnicima Judinih careva?
29U njegovo vreme faraon Nehaon, car Egipta, pošao je caru Asirije, prema reci Eufrat. Car Josija izašao je na njega, ali ga je on ubio kod Megida čim ga je ugledao.
30Njegove sluge stavile su ga mrtvog na kola, odvezle ga iz Megida u Jerusalim i sahranile u njegovom grobu. Zatim je narod uzeo Joahaza, Josijinog sina, pomazao ga i postavio za cara umesto njegovog oca.
31Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je počeo da vlada i vladao je tri meseca u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Amutala i bila je kći Jeremije iz Livne.
32On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima, sve onako kako su činili i njegovi praočevi.
33Faraon Nehaon bacio ga je u okove u Rivli, u ematskoj zemlji, da više ne vlada u Jerusalimu, a zemlji je nametnuo danak od sto talanata srebra i jednog talanta zlata.
34Zatim je faraon Nehaon postavio Elijakima, Josijinog sina, za cara umesto Josije, njegovog oca, i promenio mu ime u Joakim, a Joahaza je uzeo i odveo u Egipat, gde je i umro.
35Joakim je dao faraonu srebro i zlato. Ali da bi mogao dati srebro koje je zahtevao faraon, nametnuo je zemlji porez. Prema visini poreza koji je svakom bio određen, uzimao je srebro i zlato od naroda da bi ga dao faraonu Nehaonu.
36Joakim je imao dvadeset i pet godina kad je počeo da vlada i vladao je jedanaest godina u Jerusalimu. Njegova majka zvala se Zavuda i bila je kći Fedaje iz Rume.
37On je činio ono što je zlo u Gospodnjim očima, sve onako kako su činili i njegovi praočevi.