Prva poslanica SolunjanimaInformacije o knjizi
4
1Na kraju, braćo, poučili smo vas kako treba da živite i da ugađate Bogu - a vi tako i živite - pa vas molimo i podstičemo u Gospodu Isusu da u tome još više napredujete.
2Jer znate koje smo vam zapovesti dali u ime Gospoda Isusa.
3Jer je Božja volja da budete sveti - da se uzdržavate od bluda,
4da svako od vas zna da ovlada svojim telom u svetosti i časti,
5a ne u neobuzdanoj polnoj požudi koja je svojstvena narodima koji ne poznaju Boga,
6i da niko ne čini nažao svom bratu i da ne zadire u njegova prava, jer Gospod kažnjava za sve to, kao što smo vam već rekli i temeljno posvedočili.
7Jer nas Bog nije pozvao da živimo nečisto, nego da budemo sveti.
8Prema tome, ko to odbacuje, ne odbacuje čoveka, nego Boga, koji vam daje svoj Sveti Duh.
9A o bratskoj ljubavi ne treba da vam pišemo, jer ste i sami poučeni od Boga da volite jedni druge,
10a vi zaista i volite svu braću u celoj Makedoniji. Ali podstičemo vas, braćo, da to činite još više
11i da se trudite da mirno živite, da se bavite svojim poslom i da radite svojim rukama, kao što smo vam zapovedili,
12da biste se dolično ponašali pred onima koji su izvan crkve i da vam ni od koga ništa ne treba.
13I ne želimo, braćo, da budete u neznanju u pogledu onih koji su umrli, da ne tugujete kao drugi, koji nemaju nadu.
14Jer ako verujemo da je Isus umro i vaskrsnuo, onda će Bog i one koji su umrli u jedinstvu s Isusom dovesti s njim.
15Jer ovo vam govorimo po Gospodnjoj reči: mi živi, koji ostanemo do dolaska Gospoda, nećemo preteći one koji su umrli,
16jer će sam Gospod sići s neba sa zapovedničkim pozivom, s glasom arhanđela i s Božjom trubom, i prvo će ustati oni koji su mrtvi u jedinstvu s Hristom.
17Zatim ćemo mi živi, koji ostanemo, biti zajedno s njima odneseni u oblacima da se sretnemo s Gospodom na nebu. I tako ćemo uvek biti s Gospodom.
18Zato tešite jedni druge ovim rečima.