Prva poslanica SolunjanimaInformacije o knjizi
2
1I sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2Naprotiv, nakon što smo u Filibi, kao što znate, najpre trpeli i bili zlostavljani, uz pomoć našeg Boga odvažili smo se da vam propovedamo, uz tešku borbu, Božju dobru vest.
3Jer naše podsticanje ne proizlazi iz zablude, niti iz nečistih pobuda, niti iz želje da nekoga prevarimo,
4nego govorimo kao ljudi koje je Bog prosudio dostojnima da im poveri dobru vest - ne činimo to kao da ugađamo ljudima, nego Bogu, koji ispituje naše srce.
5Jer, kao što znate, nikada se nismo poslužili laskavim rečima, niti smo išta činili iz prikrivenog lakomstva - Bog je svedok!
6I nismo tražili slavu od ljudi - ni od vas, ni od drugih - iako smo kao Hristovi apostoli mogli da vam budemo na teretu.
7Naprotiv, bili smo blagi prema vama, kao majka koja hrani i neguje svoju decu.
8Tako smo, puni ljubavi prema vama, bili spremni da vam damo ne samo Božju dobru vest nego i svoj život, jer smo vas zavoleli.
9Jer sećate se, braćo, našeg truda i napora. Dok smo vam propovedali Božju dobru vest, radili smo noću i danju, da nikome od vas ne budemo na teretu.
10Svedoci ste i vi i Bog kako smo se verno i pravedno i besprekorno ponašali prema vama koji verujete.
11A dobro znate i kako smo, kao otac svoju decu, svakoga od vas podsticali i tešili i zaklinjali
12da živite životom dostojnim Boga koji vas poziva u svoje carstvo i slavu.
13Zato mi neprestano i zahvaljujemo Bogu, jer kad ste primili Božju reč, koju ste čuli od nas, niste je prihvatili kao ljudsku reč, nego kao Božju reč, što ona zaista i jeste, i ona deluje u vama koji verujete.
14Jer vi ste se, braćo, ugledali na Božje crkve koje su u Judeji u jedinstvu s Hristom Isusom, jer i vi od svojih sunarodnika trpite isto što i oni trpe od Judejaca,
15koji su ubili i Gospoda Isusa i proroke, a nas progonili. Oni ne ugađaju Bogu, nego se protive dobrobiti svih ljudi,
16jer pokušavaju da nas spreče da propovedamo neznabošcima kako bi se ti ljudi spasli. Time oni stalno pune meru svojih greha. Ali njegov gnev ih stiže.
17A mi, braćo, kad smo nakratko bili odvojeni od vas - licem, ali ne i srcem - veoma smo čeznuli za vama i na sve načine smo se trudili da vidimo vaše lice.
18Zato smo hteli da dođemo kod vas - ja, Pavle, i prvi i drugi put - ali nas je Sotona sprečio.
19Jer šta je naša nada ili radost ili venac kojim ćemo se ponositi pred našim Gospodom Isusom u vreme njegovog dolaska? Zar niste to vi?
20Vi ste zaista naša slava i radost.