Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
26
1Posle nekog vremena došli su ljudi iz Zifa kod Saula u Gavaju i rekli mu: „Zar se David ne krije na brdu Eheli, naspram Gesimona?”
2Saul je ustao i otišao u pustinju Zif s tri hiljade izabranih Izraelaca da traži Davida u pustinji Zif.
3Ulogorio se pored puta na brdu Eheli, koje je naspram Gesimona, a David je bio u pustinji. David je saznao da je Saul došao za njim u pustinju.
4Zato je poslao ljude da izvide i saznaju da li je Saul već stigao.
5David je zatim ustao i otišao do mesta gde se Saul ulogorio i ugledao mesto gde su ležali Saul i Avenir, Nirov sin, zapovednik vojske. Saul je ležao u ograđenom delu logora, a vojska je bila ulogorena svuda oko njega.
6Tada David reče Ahimelehu Hetejinu i Avisaju, Serujinom sinu, Joavovom bratu: „Ko će ići sa mnom kod Saula u logor?” A Avisaj odgovori: „Ja ću ići s tobom.”
7Tako je David noću došao s Avisajem do ulogorene vojske. Saul je spavao u ograđenom delu logora, a koplje mu je bilo pored glave zabodeno u zemlju. Avenir i vojnici ležali su oko njega.
8Avisaj reče Davidu: „Bog ti je danas predao u ruke tvog neprijatelja. Molim te, dopusti mi da ga jednim udarcem pribijem kopljem za zemlju. Drugi mi udarac neće ni trebati.”
9Ali David reče Avisaju: „Nemoj da ga ubiješ. Jer ko je još digao ruku na Gospodnjeg pomazanika i ostao nedužan?
10David još reče: „Tako živ bio Gospod, Gospod će ga udariti; ili će doći dan u koji će taj čovek umreti ili će otići u bitku i poginuti!
11Nipošto ne bih digao ruku na Gospodnjeg pomazanika, jer znam da bi to u Gospodnjim očima bilo neispravno. Molim te, uzmi sada koplje koje mu je pored glave i krčag za vodu, pa idemo.”
12Tada David uze koplje i krčag za vodu koji su bili pored Saulove glave, i oni odoše. Niko nije ništa video niti opazio i niko se nije probudio, jer su svi spavali dubokim snom koji je Gospod pustio na njih.
13Tako je David prešao na drugu stranu i stao podalje navrh gore, na velikoj udaljenosti.
14Zatim David poče da doziva vojnike i Avenira, Nirovog sina: „Avenire, zašto se ne odazivaš?” Avenir odgovori: „Ko si ti što dozivaš cara?”
15Tada David reče Aveniru: „Zar nisi ti junak? Ko je kao ti u Izraelu? Zašto onda nisi čuvao svog gospodara, cara? Jedan čovek došao je da ubije cara, tvog gospodara.
16Nije dobro to što si učinio. Tako živ bio Gospod, zaslužili ste smrt jer niste čuvali svog gospodara, Gospodnjeg pomazanika! Pogledaj sada gde je carevo koplje i krčag za vodu koji su mu bili pored glave.”
17Tada Saul prepozna Davidov glas pa reče: „Je li to tvoj glas, sine moj Davide?” A David odgovori: „Da, to je moj glas, moj gospodaru, care.”
18Zatim reče: „Zašto moj gospodar progoni svog slugu? Šta sam učinio i kakva je zloća u mojim rukama?
19Molim te sad, moj gospodaru, care, poslušaj reči svog sluge: Ako te je Gospod podigao na mene, neka mu bude ugodan miris prinosa od žita. Ali ako su to učinili ljudi, onda neka su prokleti pred Gospodom. Oterali su me danas da ne bih imao udela u Gospodnjem nasledstvu i rekli su: ‘Idi, služi drugim bogovima!’
20Zato ne dopusti da moja krv padne na zemlju pred Gospodnjim licem. Jer je izraelski car izašao da traži običnu buvu, kao kad neko lovi jarebicu po brdima.”
21Tada Saul reče: „Zgrešio sam. Vrati se, sine moj Davide, jer ti neću više činiti zla zato što je moja duša danas bila dragocena u tvojim očima. Postupio sam bezumno i mnogo sam pogrešio.”
22David odgovori: „Evo carevog koplja. Neka dođe jedan od ljudi da ga uzme.
23Gospod će svakom vratiti po njegovoj pravednosti i po njegovoj vernosti. Iako te je Gospod danas predao meni u ruke, nisam hteo da dignem ruku na Gospodnjeg pomazanika.
24Kao što je tvoja duša danas bila dragocena u mojim očima, tako neka moja duša bude dragocena u Gospodnjim očima, i neka me on izbavi iz svake nevolje.”
25Tada Saul reče Davidu: „Blagoslovljen da si, sine moj Davide. Ne samo što ćeš izvršiti svoje delo nego ćeš i izaći kao pobednik.” Tako je David otišao svojim putem, a Saul se vratio u svoje mesto.