Prva knjiga SamuilovaInformacije o knjizi
Šmuel Alef
14
1Jednog dana Jonatan, Saulov sin, rekao je sluzi koji mu je nosio oružje: „Hajde da odemo do filistejske straže koja je na drugoj strani.” Svom ocu nije ništa pominjao.
2Saul je bio u okolini Gavaje, pod narom u Migronu. S njim je bilo oko šesto ljudi.
3(Ahija, sin Ahitova, brata Ihavoda, sina Finesa, sina Ilija, koji je bio Gospodnji sveštenik u Silomu, nosio je efod.) Narod nije znao da je Jonatan otišao.
4Usred klanca koji je Jonatan hteo da pređe da bi došao do filistejske straže, bile su dve strme litice, jedna s jedne, a druga s druge strane. Jedna se zvala Voses, a druga Sene.
5Jedna stena se izdizala kao stub na severnoj strani prema Mihmasu, a druga je bila na južnoj strani prema Gavi.
6Jonatan reče sluzi koji mu je nosio oružje: „Hajde da odemo do straže ovih neobrezanih ljudi. Možda će nam Gospod pomoći, jer Gospoda ništa ne može sprečiti da spase, bilo s mnogo ili s malo ljudi.”
7Sluga koji je nosio oružje reče: „Učini sve što ti je u srcu. Idi kuda želiš. Evo, ja sam s tobom, a ti čini sve što ti je u srcu.”
8Tada Jonatan reče: „Preći ćemo kod njih i pokazaćemo im se.
9Ako nam kažu: ‘Stojte dok ne dođemo do vas!’, ostaćemo na svom mestu i nećemo ići k njima.
10Ali ako nam kažu: ‘Krenite ovamo na nas!’ tada ćemo se popeti, jer nam ih Gospod predaje u ruke. To će nam biti znak.”
11Tada su se obojica pokazala filistejskoj straži. Filisteji rekoše: „Gle, Jevreji izlaze iz rupa u koje su se sakrili.”
12Zato stražari rekoše Jonatanu i njegovom sluzi koji je nosio oružje: „Dođite ovamo da vam nešto kažemo!” Tada Jonatan reče svom sluzi: „Pođi za mnom, jer će ih Gospod sigurno predati Izraelu u ruke.”
13Jonatan se penjao pomažući se rukama i nogama, a za njim i njegov sluga koji je nosio oružje. Filisteji su padali pred Jonatanom, a njegov sluga ih je ubijao za njim.
14U tom prvom okršaju Jonatan i njegov sluga koji je nosio oružje pobili su dvadesetak ljudi na oko pola jutra zemlje.
15Tada je strah zavladao u logoru u polju i među svim stražarima. Četu pljačkaša takođe je obuzeo strah, a i zemlja se zatresla. Zavladao je strah od Boga.
16Saulovi stražari u Venijaminovoj Gavaji videli su da se mnoštvo ljudi uskomešalo na sve strane.
17Saul reče narodu koji je bio s njim: „Prebrojte ljude i vidite ko je otišao od nas.” Kada su prebrojali ljude, nije bilo Jonatana i njegovog sluge koji mu je nosio oružje.
18Tada Saul reče Ahiji: „Donesi kovčeg Božji!” (Jer je kovčeg Božji u to vreme bio kod Izraelovih sinova.)
19Dok je Saul razgovarao sa sveštenikom, pometnja u filistejskom logoru postajala je sve veća. Zato je Saul rekao svešteniku: „Pusti sad to!”
20Tako su se Saul i ceo narod koji je bio s njim sakupili i krenuli prema mestu bitke, kad tamo gle, svi su okrenuli mač jedni na druge pa je pometnja bila veoma velika.
21Oni Jevreji koji su još od ranije bili među Filistejima i koji su bili s njima u njihovom logoru, pridružili su se Izraelcima koji su bili sa Saulom i Jonatanom.
22Svi Izraelci koji su se skrivali po brdima Jefrema čuli su da Filisteji beže, pa su i oni odmah krenuli za njima u bitku.
23Gospod je tog dana izbavio Izrael, a bitka se nastavila i dalje od Vet-Avena.
24Izraelci su tog dana bili veoma iscrpljeni, ali je Saul ipak zakleo narod rekavši: „Proklet bio čovek koji bi nešto jeo pre večeri, dok se ne osvetim svojim neprijateljima!” Niko od naroda nije ništa okusio.
25Ceo narod došao je u šumu, gde je bilo meda na zemlji.
26Kada je narod došao u šumu, med je kapao iz saća, ali niko nije prineo ruku k ustima, jer se narod bojao da prekrši zakletvu.
27Jonatan nije čuo kad je njegov otac zakleo narod, pa je pružio vrh štapa koji mu je bio u ruci, umočio ga u saće i rukom ga prineo ustima, pa su mu oči zasjale.
28Tada neko od naroda reče: „Tvoj otac je zakleo narod, rekavši: ‘Proklet bio čovek koji bi danas nešto jeo’!” (Narod je bio savladan umorom.)
29Tada Jonatan reče: „Moj otac donosi nevolju zemlji. Evo pogledajte kako su mi oči zasjale jer sam okusio malo meda.
30Šta bi tek bilo da je narod danas jeo od plena koji je uzeo od svojih neprijatelja! Ovako, pokolj Filisteja nije velik kao što je mogao biti.”
31Tog dana tukli su Filisteje od Mihmasa do Ajalona i narod se jako umorio.
32Tada je narod pohlepno navalio na plen i uzeli su sitnu stoku, goveda i telad, pa su ih klali na zemlji; tako je narod jeo meso s krvlju.
33Saulu su javili: „Gle, narod greši Gospodu jer jede meso s krvlju.” A on reče: „Postupili ste neverno. Najpre mi dovaljajte veliki kamen.”
34Onda Saul reče: „Idite među narod i svima recite: ‘Neka svako dovede k meni svog junca i svoju ovcu pa ih ovde zakoljite i jedite. Ne smete da grešite Gospodu tako što jedete meso s krvlju.’” Tako je svako iz naroda doveo svog junca koji se te noći našao kod njega i tu ga je zaklao.
35Saul je podigao oltar Gospodu. Bio je to prvi oltar koji je on podigao Gospodu.
36Zatim je Saul rekao: „Pođimo noćas za Filistejima i oplenimo ih dok ne svane jutro. Nijednog od njih nećemo ostaviti. “A oni rekoše: „Čini šta hoćeš.” Tada je sveštenik rekao: „Pristupimo ovde Bogu.”
37Saul je upitao Boga: „Da li da pođem za Filistejima? Hoćeš li ih dati Izraelu u ruke?” Ali tog dana nije dobio odgovor.
38Zato Saul reče: „Pristupite ovamo, svi poglavari naroda, pa ispitajte i vidite kako je danas učinjen ovaj greh.
39Jer tako živ bio Gospod, Izraelov Izbavitelj, ako ga je počinio i moj sin Jonatan, umreće!” Ali mu niko iz naroda nije odgovorio.
40Zato on reče celom Izraelu: „Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan staćemo na drugu stranu.” Na to narod reče Saulu: „Čini šta hoćeš.”
41Tada Saul reče Gospodu: „Bože Izraelov, odgovori nam preko Tumima!” Tada je izbor pao na Jonatana i Saula, a narod je izašao ispravan.
42Saul zatim reče: „Bacite žreb da odluči između mene i mog sina Jonatana.” Žreb pade na Jonatana.
43Tada Saul reče Jonatanu: „Reci mi šta si učinio?” Jonatan mu odgovori: „Okusio sam ma lo meda s vrha štapa koji mi je u ruci. Evo me, neka umrem!”
44Tada Saul reče: „Neka mi Bog učini tako i neka me još teže kazni ako ne umreš, Jonatane.”
45Ali narod reče Saulu: „Zar da umre Jonatan, koji je doneo ovu veliku pobedu Izraelu? Nipošto! Tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s njegove glave neće pasti na zemlju, jer je on s Bogom danas izvršio ovo delo!” Tako je narod izbavio Jonatana i on nije poginuo.
46Tada je Saul odustao od potere za Filistejima, a Filisteji su se vratili u svoja mesta.
47Kad je Saul učvrstio carsku vlast nad Izraelom, ratovao je protiv svih svojih okolnih neprijatelja: protiv Moava, protiv Amonovih sinova, protiv Edoma, protiv careva iz Sove i protiv Filisteja. Kud god bi se okrenuo, izvršavao bi presudu nad svojim neprijateljima.
48Činio je mnoga hrabra dela, pobio je Amaličane i izbavio Izrael iz ruku onih koji su ga pljačkali.
49Saulovi sinovi bili su Jonatan, Jesvija i Malhisuj, a od dve njegove kćeri, starija se zvala Merava, a mlađa Mihala.
50Saulova žena zvala se Ahinoama, i ona je bila Ahimasova kći. Zapovednik njegove vojske zvao se Avenir i bio je Nirov sin i Saulov stric.
51Kis je bio Saulov otac, a Nir, Avenirov otac, bio je Avilov sin.
52Celog svog života Saul je vodio žestok rat protiv Filisteja. Kad bi Saul video nekog snažnog ili hrabrog čoveka, uzimao ga je u svoju službu.