1
Kad su se ljudi namnožili na zemlji i kad su im se rodile kćeri,
2
sinovi Božji počeli su da primećuju kako su ljudske kćeri lepe, pa su ih uzimali sebi za žene, sve koje su izabrali.
3
Tada je Gospod rekao: „Neće moj Duh doveka trpeti čoveka, jer je on samo telo. Neka mu još sto dvadeset godina.”
4
U to vreme, a i kasnije, sinovi Božji imali su odnose s ljudskim kćerima, i one su im rađale sinove na zemlji koji su bili divovi. Bili su to silni ljudi, ljudi na glasu, koji su živeli u staro doba.
5
Gospod je video da čovek čini veliko zlo na zemlji i da je svaka misao njegovog srca uvek usmerena ka zlu.
6
Tada je Gospod zažalio što je načinio čoveka na zemlji, i osetio je bol u srcu.
7
Zato je Gospod rekao: „Zbrisaću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i ljude i stoku i sve životinje što se miču i stvorenja koja lete po nebesima, jer sam zažalio što sam ih načinio.”
8
Ali Noje je našao milost u Gospodnjim očima.
9
Ovo su događaji iz Nojevog života. Noje je bio pravedan čovek, bezazlen među svojim savremenicima. Noje je hodio sa Bogom.
10
Noju su se rodila tri sina: Sim, Ham i Jafet.
11
Zemlja se iskvarila u očima Božjim i napunila se nasiljem.
12
Bog je pogledao zemlju i ona je bila iskvarena, jer je sav ljudski rod iskvario svoj put na zemlji.
13
Posle toga, Bog je rekao Noju: „Vidim da je došlo vreme da učinim kraj svakom stvorenju, jer je zbog njih zemlja puna nasilja; i evo, uništiću ih zajedno sa zemljom.
14
Napravi sebi barku od drveta gofera. Napravi pregrade u barci i premaži je iznutra i spolja smolom.
15
Napravi je ovako: neka barka bude duga trista lakata, široka pedeset lakata i visoka trideset lakata.
16
Na barci napravi prozor, a njen zid neka se završava jedan lakat ispod krova, a ulaz na barci napravi sa strane. Napravi u njoj donji, srednji i gornji sprat.
17
A ja ću pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebesima u kome je dah života. Izginuće sve što je na zemlji.
18
A s tobom sklapam savez. Uđi u barku, i s tobom tvoji sinovi i tvoja žena i žene tvojih sinova.
19
U barku uvedi po dvoje od svakog stvorenja, od svake životinje, da s tobom ostanu živi. Neka budu muško i žensko.
20
Od stvorenja koja lete, po njihovim vrstama, i od stoke po njenim vrstama, od svih životinja što se miču po zemlji po njihovim vrstama, po dvoje neka uđu s tobom da ostanu živi.
21
A ti uzmi sa sobom raznovrsnu hranu što se jede i čuvaj je kod sebe, pa neka služi za hranu i tebi i njima.”
22
Noje je učinio sve onako kako mu je Bog zapovedio. Učinio je upravo tako.