Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
39
1Josif je bio odveden u Egipat. Egipćanin Petefrije, faraonov dvoranin i zapovednik telesne straže, kupio ga je iz ruku Ismailaca koji su ga odveli tamo.
2Ali Gospod je bio s Josifom, tako da je on u svemu imao uspeha i imao je određene odgovornosti u domu svog gospodara, Egipćanina.
3Njegov gospodar je video da je Gospod s njim i da mu Gospod daje uspeh u svemu što radi svojim rukama.
4Josif je sticao naklonost u očima svog gospodara i uvek ga je služio, tako da ga je on postavio nad svojim domom, i sve što je imao dao je njemu u ruke.
5Otkad ga je postavio nad svojim domom i nad svim što je imao, Gospod je zbog Josifa blagosiljao dom tog Egipćanina. Gospodnji blagoslov bio je nad svim što je on imao u domu i u polju.
6Na kraju je sve što je imao prepustio u Josifove ruke, i nije se brinuo ni za šta što je imao osim za hleb koji je jeo. A Josif je izrastao u mladića lepog stasa i lepog lica.
7Posle nekog vremena žena njegovog gospodara bacila je oko na Josifa i rekla mu: „Lezi sa mnom.”
8Ali on to nije hteo, već je rekao ženi svog gospodara: „Moj gospodar se ne brine ni za šta u svom domu, i sve što ima dao je meni u ruke.
9U ovom domu niko nije veći od mene, i on mi nije uskratio ništa, osim tebe, jer si mu ti žena. Kako bih onda mogao da učinim tako veliko zlo i da zgrešim Bogu?”
10Ona je tako iz dana u dan nagovarala Josifa, ali on nije pristao da legne s njom, niti da se zadržava kod nje.
11Ali jednog dana on je kao i obično ušao u kuću da uradi svoj posao, a unutra nije bilo nikoga od ukućana.
12Tada ga je ona uhvatila za haljinu i rekla: „Lezi sa mnom!” Ali on joj se otrgao, ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i pobegao napolje.
13Kada je videla da je on ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i pobegao napolje,
14dozvala je ukućane i rekla im: „Gle, doveo nam je ovog čoveka Jevrejina da nam se podsmeva. On je došao kod mene da legne sa mnom, ali ja sam vikala iz sveg glasa.
15A kad je čuo kako vičem, ostavio je svoju haljinu pored mene i pobegao napolje.”
16Ona je držala njegovu haljinu pored sebe dok njegov gospodar nije došao kući.
17Onda mu je ovako rekla: „Onaj sluga Jevrejin koga si nam doveo, došao je kod mene da mi se podsmeva.
18A kad sam počela da vičem, ostavio je svoju haljinu pored mene i pobegao napolje.”
19Kada je njegov gospodar čuo reči svoje žene, koja je rekla: „To i to mi je učinio tvoj sluga”, žestoko se razgnevio.
20Tada je Josifov gospodar uzeo Josifa i bacio ga u zatvor, tamo gde su bili zatvoreni carevi zatvorenici, i on je tamo ostao.
21Ali Gospod je i dalje bio s Josifom i bio je prema njemu milostiv pa mu je dao da nađe milost u očima upravitelja zatvora.
22Zato je upravitelj zatvora predao u Josifove ruke sve zatvorenike koji su bili u zatvoru, i on je bio odgovoran za sve poslove koje su oni tamo obavljali.
23Upravitelj zatvora nije više nadgledao baš ništa što je bilo u njegovim rukama, jer je Gospod bio s Josifom i Gospod mu je davao uspeh u svemu što je radio.