Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
37
1Jakov je ostao da živi u zemlji u kojoj je njegov otac bio stranac, u hananskoj zemlji.
2Ovo su događaji iz Jakovljevog života. Kada je Josif imao sedamnaest godina, čuvao je stado ovaca sa svojom braćom i pošto je još bio veoma mlad, bio je sa sinovima Vale i Zelfe, koje su bile žene njegovog oca. Josif je svom ocu donosio loš glas o njima.
3A Izrael je voleo Josifa više nego sve svoje ostale sinove, jer mu se rodio pod starost. On mu je načinio dugu prugastu haljinu s rukavima.
4Kad su njegova braća videla da ga njihov otac voli više nego sve njih, počeli su da ga mrze i nisu mu mogli mirno ni reč reći.
5Kasnije je Josif usnio san i ispričao ga svojoj braći, i to im je bio još jedan razlog da ga mrze.
6On im je rekao: „Molim vas, čujte kakav sam san usnio.”
7Nasred njive smo vezivali snopove i tada se moj snop podigao i stao uspravno, a vaši snopovi su ga okružili i poklonili mu se.”
8A njegova braća su mu rekla: „Da nećeš možda da budeš car nad nama? Da nećeš možda da vladaš nad nama?” Tako su našli još jedan razlog da ga mrze zbog njegovih snova i njegovih reči.
9Posle toga on je usnio još jedan san, pa ga je ispričao svojoj braći: „Usnio sam još jedan san, a to se sunce, mesec i jedanaest zvezda klanjaju preda mnom.”
10Kada je to ispričao svom ocu i svojoj braći, otac ga je prekorio: „Šta znači taj san koji si usnio? Da se nećemo možda ja i tvoja majka i tvoja braća klanjati pred tobom do zemlje?”
11Njegova braća su postala ljubomorna na njega, ali njegov otac je čuvao te reči u svom srcu.
12Jednom su njegova braća otišla da pasu stado svog oca blizu Sihema.
13Posle nekog vremena Izrael reče Josifu: „Zar tvoja braća ne čuvaju stada blizu Sihema? Hajde da te pošaljem kod njih.” Na to mu on odgovori: „Evo me!”
14Otac mu zatim reče: „Molim te, idi tamo i vidi da li su tvoja braća živa i zdrava i da li je stado dobro, pa mi onda javi.” Tako ga je on poslao iz doline Hevron, i on je otišao prema Sihemu.
15Kasnije ga je neki čovek našao kako luta po polju, pa ga je upitao: „Šta tražiš?”
16On odgovori: „Tražim svoju braću. Molim te, kaži mi gde čuvaju stada.”
17Čovek mu reče: „Otišli su odavde, jer sam ih čuo kako govore: ‘Hajdemo u Dotan’.” Tako je Josif pošao dalje za svojom braćom i našao ih kod Dotana.
18Oni su ga ugledali izdaleka, i pre nego što im se približio, lukavo su smislili kako da ga ubiju.
19Zato su jedan drugom rekli: „Evo dolazi onaj koji snove sanja.
20Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u neku jamu za vodu. Reći ćemo da ga je proždrla neka opasna zver. Da vidimo onda šta će biti od njegovih snova.”
21Kada je Ruvim to čuo, pokušao je da ga izbavi iz njihovih ruku. Zato je rekao: „Nemojmo pogubiti njegovu dušu.”
22Zatim je još rekao: „Nemojte prolivati krv. Bacite ga u ovu jamu koja je u pustinji i ne dižite ruke na njega.” On je nameravao da ga izbavi iz njihovih ruku i da ga vrati ocu.
23Kad je Josif došao kod svoje braće, oni su s njega svukli dugu prugastu haljinu koju je imao na sebi.
24Zatim su ga uzeli i bacili u jamu. Jama je u to vreme bila prazna; u njoj nije bilo vode.
25Zatim su seli da jedu. Kad su podigli oči, videli su kako iz Galada dolazi karavan Ismailaca, s kamilama natovarenim mirisom, balzamom i korama od drveta koje sadrže smolu. Sve su to nosili u Egipat.
26Tada je Juda rekao svojoj braći: „Kakva nam je korist ako ubijemo svog brata i sakrijemo njegovu krv?
27Hajde da ga prodamo Ismailcima, i ne dižimo ruke na njega. Ipak je on naš brat, naše telo.” Tako su poslušali svog brata.
28Tada su naišli madijanski trgovci. Zato su braća izvukla Josifa, izvadivši ga iz jame, i prodali ga Ismailcima za dvadeset srebrnika, a oni su ga odveli u Egipat.
29Kad je Ruvim došao do jame i video da Josifa više nema u njoj, razderao je svoje haljine.
30Onda je otišao kod svoje braće i povikao: „Nema deteta! Šta ću sad?”
31Tada su uzeli Josifovu dugu haljinu, zaklali jarca i nekoliko puta umočili haljinu u krv.
32Posle toga su tu dugu prugastu haljinu poslali svom ocu i poručili: „Našli smo ovu haljinu. Molimo te, vidi da li je to haljina tvog sina ili nije.”
33Kad ju je bolje pogledao, povikao je: „To je haljina mog sina! Josifa je sigurno proždrla neka opasna zver! Rastrgla ga je na komade!”
34Tada je Jakov razderao svoj ogrtač, vezao kostret oko bedara i dugo tugovao za svojim sinom.
35Svi njegovi sinovi i sve njegove kćeri pokušavali su da ga uteše, ali on se nije dao utešiti, već je govorio: „S tugom ću sići kod svog sina u grob!” Tako je Jakov oplakivao svog sina.
36U Egiptu su Madijanci prodali Josifa Petefriju, faraonovom dvoraninu, zapovedniku telesne straže.