Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
34
1Dina, Lijina kći, koju je ona rodila Jakovu, redovno je izlazila da posmatra kćeri te zemlje.
2Sihem, sin Emora Jevejina, poglavara te zemlje, ugledao je Dinu, uzeo je i silovao je.
3Njegova je duša prionula uz Dinu, Jakovljevu kćer, i on je tu devojku zavoleo i rečima nastojao da pridobije njeno srce.
4Na kraju je Sihem rekao svom ocu Emoru: „Traži mi ovu devojku za ženu.”
5Jakov je čuo da je on obeščastio njegovu kćer Dinu. Jakov je o tome ćutao dok nisu došli njegovi sinovi koji su bili kod stoke u polju.
6Kasnije je Emor, Sihemov otac, otišao kod Jakova da razgovara s njim.
7A Jakovljevi sinovi su došli iz polja čim su čuli šta je bilo. To ih je jako zabolelo i razgnevilo, jer je Sihem bezumno postupio i naneo sramotu Izraelu kad je legao s Jakovljevom kćeri, a tako nešto nije smelo da se učini.
8Emor im je rekao: „Duša mog sina Sihema prionula je uz vašu kćer. Molim vas, dajte mu je za ženu,
9i sklapajte brakove s nama. Svoje kćeri davaćete nama, a naše kćeri uzimaćete za sebe.
10Živite s nama i slobodno koristite našu zemlju. Živite ovde, trgujte s nama i u njoj se nastanite.”
11Tada je Sihem rekao njenom ocu i njenoj braći: „Dajte da nađem milost u vašim očima, i daću vam šta god kažete.
12Tražite mnogo novca za nevestu i veliki dar, i ja ću dati šta god kažete, samo mi dajte tu devojku za ženu.”
13Zato što je Sihem obeščastio njihovu sestru Dinu, Jakovljevi sinovi su odgovorili Sihemu i njegovom ocu Emoru s namerom da ih prevare.
14Rekli su im: „Nipošto ne možemo učiniti tako nešto i dati svoju sestru čoveku koji nije obrezan, jer je to za nas sramota.
15Na to možemo pristati samo pod uslovom da postanete kao i mi, i da obrežete sve muškarce među vama.
16Onda ćemo svoje kćeri davati vama, a vaše kćeri uzimati za sebe, i živećemo s vama i postaćemo jedan narod.
17Ali ako nas ne poslušate i ne obrežete se, uzećemo svoju kćer i otići ćemo.”
18Sihemu i njegovom ocu Emoru dopalo se ono što su oni rekli.
19Mladić nije oklevao da ispuni taj uslov, jer mu se Jakovljeva kći veoma sviđala, a on je bio najpoštovaniji u celom domu svog oca.
20Tako su Emor i njegov sin Sihem otišli na vrata svog grada i rekli ljudima svog grada:
21„Ovi su ljudi miroljubivi prema nama. Neka se nasele u zemlji i trguju s nama, jer zemlja je dovoljno prostrana i za njih. Njihove kćeri uzimaćemo za žene, a naše kćeri davaćemo njima.
22Ti ljudi će pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod samo pod uslovom da se svi muškarci među nama obrežu kao što su oni obrezani.
23Zar neće onda njihovi posedi i njihovo blago i sva njihova stoka pripasti nama? Samo pristanimo na taj uslov da bi živeli s nama.”
24Tada su svi koji su izlazili na vrata njegovog grada poslušali Emora i njegovog sina Sihema, i svi muškarci su se obrezali, svi koji su izlazili na vrata njegovog grada.
25Ali trećeg dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Simeon i Levije, Dinina braća, uzeli su svoje mačeve i ušli u grad, a da niko ništa nije posumnjao, i pobili sve muškarce.
26Oštricom mača ubili su Emora i njegovog sina Sihema. Onda su uzeli Dinu iz Sihemove kuće i otišli.
27Ostali Jakovljevi sinovi napali su muškarce koji su već bili teško povređeni i oplenili su grad, jer je tamo njihova sestra bila obeščašćena.
28Zatim su uzeli njihove ovce, njihova goveda i njihove magarce i sve što je bilo u gradu i što je bilo u polju.
29Uzeli su svu njihovu imovinu i zarobili svu decu i sve žene, i opljačkali sve što je bilo u kućama.
30Tada je Jakov rekao Simeonu i Leviju: „Izložili ste me prekoru i zbog vas sam postao mrzak stanovnicima ove zemlje, Hanancima i Ferezejima. Ja imam malo ljudi, a oni će se skupiti protiv mene i napašće me i pobiće i mene i moj dom.”
31A oni su na to rekli: „Zar da se neko s našom sestrom ophodi kao s bludnicom?”