Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
32
1Jakov je pošao dalje, i na putu su ga sreli Božji anđeli.
2Kada ih je ugledao, Jakov je odmah rekao: „Ovo je Božji logor!” Zato je to mesto nazvao Mahanaim.
3Tada je Jakov pred sobom poslao glasnike kod svog brata Isava u zemlju Sir, u Edom,
4i zapovedio im: „Ovako ćete reći mom gospodaru Isavu: ‘Ovako govori tvoj sluga Jakov: ‘Kod Lavana sam dugo živeo i ostao sam sve do sad.
5Stekao sam goveda, magaraca i ovaca, slugu i sluškinja, i želim to da javim svom gospodaru kako bih našao milost u njegovim očima’.”
6Posle nekog vremena glasnici su se vratili kod Jakova i rekli: „Išli smo kod tvog brata Isava, i on ti ide u susret s četristo ljudi.”
7Jakov se veoma uplašio i zabrinuo se. Zato je ljude koji su bili s njim, ovce, goveda i kamile razdelio u dva logora,
8pa je onda rekao: „Ako Isav dođe i napadne jedan logor, drugi logor će uspeti da pobegne.”
9Posle toga Jakov je rekao: „Bože mog oca Avrama i Bože mog oca Isaka, Gospode, ti koji mi govoriš: ‘Vrati se u svoju zemlju i svom rodu, i ja ću ti činiti dobro’,
10ja nisam vredan sve milosti i sve vernosti koju si pokazao prema svom sluzi, jer sam samo sa štapom prešao Jordan, a sada imam dva logora.
11Molim te, izbavi me iz ruke mog brata Isava, jer se bojim da ne dođe i ne napadne mene i majke s decom.
12A ti si mi rekao: ‘Zaista ću ti činiti dobro i učiniću da tvog potomstva bude kao morskog peska, koga ima toliko mnogo da ne može da se izbroji’.”
13Tu noć je Jakov proveo na tom mestu. Od onoga što je imao uzeo je dar za svog brata Isava:
14dvesta koza i dvadeset jaraca, dvesta ovaca i dvadeset ovnova,
15trideset kamila dojilica i njihove mlade, četrdeset krava i deset bikova, dvadeset magarica i deset magaraca.
16Zatim je svojim slugama predao stado po stado i govorio im: „Pređite reku ispred mene i držite rastojanje među stadima.”
17Zatim je prvom zapovedio: „Ako te sretne moj brat Isav i pita te: ‘Čiji si, i kuda ideš i čije je ovo stado pred tobom?’,
18reci mu: ‘Tvog sluge Jakova. To je dar koji on šalje mom gospodaru Isavu, a on ide iza nas’.”
19Takođe je zapovedio i drugom i trećem i svima koji su išli za stadima: „Tako kažite Isavu kad ga sretnete.
20I još recite: ‘Evo, tvoj sluga Jakov ide iza nas’.” Jer je u sebi govorio: „Možda ću ga umiriti darom koji ide ispred mene. Zatim ću videti njegovo lice, pa će me možda lepo primiti.”
21Tako je dar prešao reku ispred njega, a on je tu noć proveo u logoru.
22Te iste noći ustao je, uzeo svoje dve žene i dve sluškinje i svojih jedanaest sinova i prešao Javok.
23Tako ih je uzeo i preveo preko reke, i prebacio je sve što je imao.
24Na kraju je Jakov ostao sam. Tada se neki čovek rvao s njim sve dok nije svanula zora.
25Kad je taj čovek video da ga ne može savladati, dotakao mu je bedro tako da se Jakovu iščašio kuk dok se rvao s njim.
26Tada taj čovek reče: „Pusti me, jer sviće zora.” A Jakov mu odgovori: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”
27Zato ga onaj čovek upita: „Kako se zoveš?”, a on odgovori: „Jakov.”
28Tada mu taj čovek reče: „Više se nećeš zvati Jakov, već Izrael, jer si se borio s Bogom i s ljudima i na kraju si pobedio.”
29Jakov ga upita: „Molim te, reci mi kako se zoveš.” A on mu na to odgovori: „Zašto me pitaš kako se zovem?” I tu ga je blagoslovio.
30Jakov je to mesto nazvao Fanuil, jer je rekao: „Video sam Boga licem u lice, a moja se duša ipak izbavila.”
31Sunce je granulo nad njim čim je prošao Fanuil. Jakov je hramao zbog kuka.
32Zato sve do danas Izraelovi sinovi ne jedu tetivu koja ide uz bedreni živac i nalazi se na kuku, jer je on dotakao Jakova za kuk na mestu gde se nalazi tetiva koja ide uz bedreni živac.