1
Zmija je bila mudra među svim divljim životinjama poljskim koje je Gospod Bog načinio, i rekla je ženi: „Da li je Bog zaista rekao da ne smete da jedete sa svakog drveta u vrtu?”
2
A žena odgovori zmiji: „Smemo da jedemo plodove s drveća u vrtu.
3
Ali za plod s drveta koje je usred vrta, Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne umrete’.”
4
Na to zmija reče ženi: „Ne, sigurno nećete umreti.
5
Jer Bog zna da će vam se onog dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog, i znaćete šta je dobro, a šta zlo.”
6
Tada je žena videla da je plod sa drveta dobar za jelo, da je primamljiv za oči i prijatan za gledanje. Zato ga je ubrala i okusila ga. Posle je dala i svom mužu, kad je bio s njom, pa je i on okusio.
7
Tada su im se otvorile oči i shvatili su da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivala za bedra.
8
Kasnije su čuli glas Gospoda Boga, koji je išao vrtom u vreme kad zahladi, pa su se čovek i njegova žena sakrili od lica Gospoda Boga među drvećem u vrtu.
9
Gospod Bog je dozivao čoveka rečima: „Gde si?”
10
Čovek je na kraju odgovorio: „Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali sam se uplašio jer sam go pa sam se zato sakrio.”
11
Tada on reče: „Ko ti je kazao da si go? Da nisi jeo s drveta s kog sam ti zapovedio da ne jedeš?”
12
Čovek odgovori: „Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta pa sam ga jeo.”
13
Tada Gospod Bog upita ženu: „Šta si to uradila?” A žena odgovori: „Zmija me je prevarila pa sam jela.”
14
Gospod Bog zatim reče zmiji: „Zato što si to učinila, neka si prokleta među svom stokom i među svim divljim životinjama poljskim. Na stomaku ćeš se vući i prah ćeš jesti u sve dane svog života.
15
Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog semena i njenog semena. Ono će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš ga u petu raniti.”
16
Ženi reče: „Veoma ću umnožiti tvoje muke u trudnoći i u bolovima ćeš decu rađati. Žudećeš za svojim mužem, a on će nad tobom gospodariti.”
17
A Adamu reče: „Zato što si poslušao glas svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovedio: ‘S njega ne smeš da jedeš’, zemlja neka je prokleta zbog tebe. S mukom ćeš jesti njen rod sve dane svog života.
18
Trnje i korov će ti rasti, a ti ćeš jesti poljsko bilje.
19
U znoju svog lica ješćeš hleb dok se ne vratiš u zemlju, od koje si i uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”
20
Posle toga, Adam je dao svojoj ženi ime Eva, jer je ona postala majka svima živima.
21
Gospod Bog je načinio Adamu i njegovoj ženi duge haljine od kože i obukao ih.
22
Zatim je Gospod Bog rekao: „Evo, čovek je postao kao jedan od nas u poznavanju dobra i zla. A sada, da ne bi ispružio svoju ruku pa i sa drveta života uzeo plod, pojeo ga i živeo večno...”
23
Tada ga je Gospod Bog isterao iz edenskog vrta da obrađuje zemlju od koje je i uzet.
24
Tako je on oterao čoveka, i na istočnoj strani edenskog vrta postavio heruvime i plameni mač koji se stalno okretao, da bi čuvali put ka drvetu života.