Prva knjiga MojsijevaInformacije o knjizi
U početku
24
1Avram je ostario i zašao u godine. Gospod je u svemu blagoslovio Avrama.
2Zato je Avram rekao svom najstarijem sluzi koji je upravljao svim što je on imao u svom domu: „Stavi ruku pod moje bedro,
3pa da te zakunem Gospodom, Bogom nebesa i Bogom zemlje, da za mog sina ne uzmeš ženu od kćeri Hananaca među kojima živim
4nego da odeš u moju zemlju i u moj rod, i da uzmeš ženu za mog sina Isaka.”
5Ali sluga mu reče: „Šta ako devojka ne bude htela da pođe sa mnom u ovu zemlju? Da li onda moram da odvedem tvog sina u zemlju iz koje si ti otišao?”
6Avram mu odgovori: „Pazi da ne odvedeš mog sina tamo.
7Gospod, Bog nebesa, koji me je odveo iz doma mog oca i iz zemlje mog roda, i koji mi je govorio i zakleo mi se rekavši: ‘Ovu zemlju daću tvom potomstvu’, on će pred tobom poslati svog anđela, i ti ćeš sigurno dovesti odande ženu za mog sina.
8Ako devojka ne bude htela da pođe s tobom, bićeš oslobođen svoje zakletve. Samo pazi da tamo ne odvedeš mog sina.”
9Tada je sluga stavio svoju ruku pod bedro svog gospodara Avrama i zakleo mu se da će tako učiniti.
10Zatim je sluga od svog gospodara uzeo deset kamila i poneo razna dobra svog gospodara.” Onda je ustao i pošao na put u Mesopotamiju u Nahorov grad.
11Kad je predveče stigao, pustio je kamile da poležu izvan grada kod jednog bunara, u vreme kad su žene obično dolazile po vodu.
12Onda je rekao: „Gospode, Bože mog gospodara Avrama, molim te, učini danas ovo delo preda mnom i budi milostiv prema mom gospodaru Avramu.
13Evo ja stojim kraj bunara s vodom, a kćeri stanovnika ovog grada dolaze po vodu.
14Neka devojka kojoj kažem: ‘Molim te, spusti svoj krčag da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij, a i tvoje kamile ću napojiti’, bude ona koju si izabrao za svog slugu Isaka. Po tome ću znati da si pokazao milost prema mom gospodaru.”
15Još nije do kraja izgovorio te reči, kad evo, s krčagom na ramenu dođe Rebeka, kći Vatuila, sina Melhe žene Avramovog brata Nahora.
16Ta devojka je bila veoma lepa, bila je devica, s njom nijedan muškarac još nije legao. Ona je sišla do bunara, napunila svoj krčag i onda se vratila gore.
17Sluga joj je odmah potrčao u susret i rekao: „Molim te, daj mi malo vode iz svog krčaga.”
18A ona je rekla: „Pij, gospodaru.” I brzo je spustila krčag na ruku i dala mu da pije.
19Kad mu je dala da se napije, rekla je: „Zahvatiću vode i za tvoje kamile da se napiju.”
20Onda je brzo izlila svoj krčag u korito i otrčala do bunara da zahvati vode, i nije stala dok nije nalila vode za sve njegove kamile.
21Sve to vreme čovek ju je u čudu ćutke posmatrao, ne bi li saznao da li je Gospod učinio njegovo putovanje uspešnim ili nije.
22A kad su se kamile napile, čovek je izvadio zlatnu grivnu, tešku pola sikla, i dve zlatne narukvice za njene ruke, teške deset sikala,
23a zatim je rekao: „Kaži mi, molim te; čija si kći? Ima li u kući tvog oca mesta za nas da prenoćimo?”
24Ona mu odgovori: „Ja sam kći Vatuila, sina Melhe, koga je ona rodila Nahoru.”
25Zatim mu reče: „Imamo i slame i dosta hrane za stoku, a i mesta da se prenoći.”
26Čovek se tada pokloni, pade ničice pred Gospodom
27i reče: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog mog gospodara Avrama, koji mom gospodaru nije uskratio svoju milost i svoju vernost. Na mom putu Gospod me je doveo u kuću braće mog gospodara.”
28Devojka je otrčala u dom svoje majke i sve to ispričala.
29Rebeka je imala brata koji se zvao Lavan. Tada je Lavan otrčao do čoveka koji je bio napolju kod bunara.
30Kad je video grivnu i narukvice na rukama svoje sestre, i kad je čuo kako njegova sestra Rebeka kaže: „Tako mi je kazao onaj čovek”, otišao je do tog čoveka koji je još stajao kod kamila na bunaru.
31Onda je rekao: „Dođi, ti koga je Gospod blagoslovio. Zašto stojiš tu napolju, kad sam spremio kuću i mesto za kamile?”
32Čovek je došao u kuću, a Lavan je rastovario kamile, dao im slame i hrane za stoku i doneo vodu da se operu noge tom čoveku i ljudima koji su bili s njim.
33Onda su mu postavili da jede, ali on im reče: „Ne bih da jedem dok ne kažem šta imam.” A Lavan reče: „Kaži!”
34Tada on reče: „Ja sam Avramov sluga.
35Gospod je mnogo blagoslovio mog gospodara tako da je postao bogat i stekao ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, kamila i magaraca.
36Osim toga, Sara, žena mog gospodara, rodila je pod starost sina mom gospodaru; i on će mu dati sve što ima.
37Tako me je moj gospodar zakleo: ‘Nemoj za mog sina uzeti ženu od kćeri Hananaca u čijoj zemlji živim,
38nego idi u kuću mog oca i u moj rod i dovedi ženu za mog sina.’
39A ja sam pitao svoga gospodara: ‘Šta ako devojka ne pođe sa mnom?’
40Tada mi je on rekao: ‘Gospod, kome služim, poslaće svog anđela s tobom i sigurno će dati da tvoj put bude uspešan, a ti dovedi ženu za mog sina iz mog roda i iz doma mog oca.
41Bićeš oslobođen zakletve koju si mi dao ako dođeš u moj rod, a oni ti je ne daju, tada ćeš biti oslobođen zakletve koju si mi dao.’
42Kad sam danas došao na bunar, rekao sam: ‘Gospode, Bože mog gospodara Avrama, ako ćeš dati da bude uspešan put na koji sam krenuo,
43evo ja ću stajati kraj bunara s vodom, a devojka koja dođe da zahvati vodu i kojoj kažem: ‘Molim te, daj mi da pijem malo vode iz tvog krčaga’,
44a ona mi kaže: ‘Pij, a i tvojim kamilama ću naliti vode’, ona neka bude žena koju je Gospod odredio za sina mog gospodara.’
45Još u svom srcu nisam to do kraja izgovorio, kad evo dođe Rebeka s krčagom na ramenu. Sišla je do bunara i zahvatila vodu. Ja sam joj tada rekao: ‘Molim te, daj mi da pijem.’
46Ona je brzo spustila krčag i rekla: ‘Pij, i kamile ću ti napojiti.’ Tako sam se ja napio, a ona je napojila i kamile.
47Zatim sam je upitao: ‘Čija si ti kći?’, a ona je odgovorila: ‘Ja sam kći Vatuila, Nahorovog sina, koga mu je rodila Melha.’ Tada sam joj stavio grivnu i narukvice na ruke.
48Onda sam se poklonio i pao ničice pred Gospodom i blagoslovio sam Gospoda, Boga mog gospodara Avrama, koji me je vodio pravim putem da uzmem kćer brata mog gospodara za njegovog sina.
49A sada recite da li želite da pokažete milost i vernost prema mom gospodaru; a ako ne želite, opet mi recite, da mogu krenuti desno ili levo.”
50Tada su Lavan i Vatuilo rekli: „Ovo je od Gospoda. Ne možemo ti reći ni loše ni dobro.
51Evo, Rebeka je pred tobom. Uzmi je i idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što je Gospod rekao.”
52Kada je Avramov sluga čuo njihove reči, pao je ničice na zemlju pred Gospodom.
53Zatim je sluga izvadio srebrne i zlatne predmete i haljine i dao ih Rebeki, a vredne darove dao je njenom bratu i njenoj majci.
54Zatim su on i ljudi koji su bili s njim jeli i pili, i tamo su prenoćili, a ujutru su ustali. Tada on reče: „Pustite me mom gospodaru.”
55Na to njen brat i njena majka rekoše: „Neka devojka ostane s nama barem još deset dana. Posle neka ide.”
56Ali on im na to reče: „Nemojte da me zadržavate kad vidite da je Gospod dao da moj put bude uspešan. Pustite me da idem svom gospodaru.”
57A oni odgovoriše: „Pozovimo devojku da čujemo šta ona kaže.”
58Tada su pozvali Rebeku i pitali je: „Hoćeš li da pođeš s ovim čovekom?” A ona je rekla: „Hoću.”
59Tako su oni ispratili svoju sestru Rebeku, njenu dojilju, Avramovog slugu i njegove ljude.
60I blagoslovili su Rebeku i rekli joj: „Sestro naša, budi majka nebrojenim hiljadama, i neka tvoje potomstvo osvoji one koji ga mrze.”
61Posle toga su Rebeka i njene sluškinje ustale, sele na kamile i pošle za onim čovekom. Sluga je uzeo Rebeku i otišao.
62Isak se vraćao putem koji vodi u Vir-Lai-Roi, pošto je živeo u zemlji Negev.
63Isak je predveče izašao u polje. Kad je podigao oči, ugledao je kamile kako dolaze.
64Kad je Rebeka podigla oči i ugledala Isaka, brzo je sišla s kamile.
65Onda je upitala slugu: „Ko je onaj čovek koji nam preko polja ide u susret?” A sluga je odgovorio: „To je moj gospodar.” Ona je uzela veo i pokrila se.
66Onda je sluga ispričao Isaku sve što je učinio.
67Zatim je Isak odveo Rebeku u šator svoje majke Sare. Tako ju je uzeo i ona mu je postala žena koju je zavoleo i u kojoj je našao utehu posle smrti svoje majke.