Prva poslanica KorinćanimaInformacije o knjizi
2
1Zato, kad sam došao k vama, braćo, nisam se trudio da vas zadivim rečima ili mudrošću dok sam vam objavljivao Božju tajnu.
2Naime, odlučio sam da među vama neću govoriti ni o čemu drugom osim o Isusu Hristu, i to raspetom.
3I došao sam k vama slab i u strahu i u velikom drhtanju.
4I moj govor i propovedanje nije se zasnivalo na uverljivim rečima ljudske mudrosti, nego na pokazivanju Duha i sile Božje,
5da se vaša vera ne bi zasnivala na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.
6A o mudrosti govorimo među zrelima, ali ne o mudrosti ovog sveta, niti vladara ovog sveta, koji će otići u propast.
7Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti izraženoj u tajni, o sakrivenoj mudrosti. Bog je pre mnogo vekova unapred odredio tu svoju nameru za našu slavu.
8Tu mudrost nije upoznao nijedan od vladara ovog sveta, jer da su je upoznali, ne bi slavnog Gospoda razapeli.
9Nego, kao što je napisano: „Što oko nije videlo i uho nije čulo i što u srce čovečije nije došlo, to je Bog pripremio za one koji ga vole.”
10A nama je Bog to otkrio svojim Duhom, jer Duh sve istražuje, čak i dubine Božje.
11Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čoveku, osim duha čovečijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg.
12A mi nismo primili duh sveta, nego Duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario.
13O tome i govorimo, ne rečima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči Duh, dok se služimo duhovnim rečima da objasnimo ono što je duhovno.
14A telesni čovek ne prihvata ono što je od Božjeg Duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati, jer to treba da se prosuđuje na duhovan način.
15Ali duhovni čovek pravilno prosuđuje sve, a njega niko ne može pravilno prosuditi.
16Jer „ko je upoznao Gospodnji um, da bi ga nečem poučio?” A mi imamo Hristov um.