Prva poslanica KorinćanimaInformacije o knjizi
15
1Podsećam vas, braćo, na dobru vest koju sam vam objavio, koju ste prihvatili i u kojoj stojite.
2I spasavate se po toj dobroj vesti koju ste čuli od mene, ako se držite nje. Inače ste uzalud postali pobožni.
3A među najvažnijim poukama koje sam primio i vama predao jeste ovo: Hristos je umro za naše grehe, kao što piše u Pismima;
4bio je sahranjen i vaskrsnuo je treći dan, kao što piše u Pismima;
5pojavio se Kifi, a zatim dvanaestorici.
6Zatim se pojavio pred više od petsto braće istovremeno. Većina njih još je živa, a neki su pomrli.
7Zatim se pojavio Jakovu, a onda svim apostolima.
8A poslednjem od svih pojavio se i meni, što mi je bilo kao da sam se pre vremena rodio.
9Jer ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan da se nazovem apostolom, jer sam progonio Božju crkvu.
10Ali Božjom blagodaću jesam to što jesam. I blagodat koju mi je iskazao nije bila uzaludna, nego sam se trudio više od svih njih - ali za to nisam zaslužan ja, nego Božja blagodat koja je sa mnom.
11Dakle, tako propovedamo - bio to ja ili oni - i tako ste poverovali.
12A ako se propoveda da je Hristos vaskrsnuo iz mrtvih, kako to da neki među vama govore da nema vaskrsenja mrtvih?
13Jer ako nema vaskrsenja mrtvih, onda ni Hristos nije vaskrsnuo.
14A ako Hristos nije vaskrsnuo, naše propovedanje je zaista uzaludno i naša vera je uzaludna.
15A onda smo i lažni svedoci Božji, jer smo svedočili protiv Boga da je vaskrsnuo Hrista, koga nije vaskrsnuo ako mrtvi zaista ne vaskrsavaju.
16Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju, ni Hristos nije vaskrsnuo.
17A ako Hristos nije vaskrsnuo, vaša vera je uzaludna - još ste u svojim gresima.
18Onda su propali i oni koji su umrli u Hristu.
19Ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, od svih ljudi nas treba najviše žaliti.
20Ali činjenica je da je Hristos vaskrsnuo iz mrtvih, on je prvina od onih koji su umrli.
21Jer pošto je smrt došla posredstvom čoveka, i vaskrsenje mrtvih dolazi posredstvom čoveka.
22Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživeti.
23Ali svako u svom redu: Hristos kao prvina, a zatim, za vreme njegovog dolaska, oni koji su Hristovi.
24Zatim će, na kraju, kad uništi svaku upravu i svaku vlast i silu, predati carstvo svom Bogu i Ocu.
25Jer on treba da caruje sve dok Bog ne položi sve neprijatelje pod njegove noge.
26Kao poslednji neprijatelj biće uništena smrt.
27Jer Bog je sve „pokorio pod njegove noge”. A kad kaže da je „sve pokoreno”, jasno je da je pokoreno sve osim onoga koji mu je sve pokorio.
28A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve svima.
29A ako nije tako, čemu se onda mogu nadati oni koji se krštavaju da budu mrtvi? Ako mrtvi zaista ne vaskrsavaju, zašto se onda krštavaju da budu mrtvi?
30I zašto se mi svaki čas izlažemo opasnosti?
31Svakog dana se suočavam sa smrću, braćo, tako mi radosti koju osećam zbog vas u Hristu Isusu, našem Gospodu.
32Ako sam se borio sa zverima u Efesu, kako to ljudi čine, kakva mi je korist od toga? Ako mrtvi ne vaskrsavaju, „jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umreti”.
33Ne zavaravajte se! Loše društvo kvari dobre navike.
34Otreznite se čineći što je pravo i ne grešite, jer neki ne poznaju Boga. Govorim vam to da biste se postideli.
35Ali neko će reći: „Kako će mrtvi vaskrsnuti? I kakvo će telo imati?”
36Bezumniče! Ono što seješ neće oživeti ako najpre ne umre.
37I kad seješ, ne seješ onakvo telo kakvo će se pojaviti, nego golo zrno, na primer, pšenice ili nečeg drugog.
38A Bog mu daje telo kakvo hoće, i to svakom semenu njegovo telo.
39Nije svako telo isto telo: drugačije je čovečije telo, a drugačije telo stoke, drugačije je telo ptica, a drugačije riba.
40I ima nebeskih tela i zemaljskih tela, ali drugačija je slava nebeskih, a drugačija slava zemaljskih.
41Drugačija je slava sunca, drugačija slava meseca, a drugačija slava zvezda. A i zvezda se od zvezde razlikuje po slavi.
42Tako je i vaskrsenje mrtvih. Seje se u raspadljivosti, a vaskrsava u neraspadljivosti.
43Seje se u sramoti, a vaskrsava u slavi. Seje se u slabosti, a vaskrsava u sili.
44Seje se telesno telo, a vaskrsava duhovno telo. Ako postoji telesno telo, postoji i duhovno.
45Tako je i napisano: „Prvi čovek, Adam, postao je živa duša.” Poslednji Adam postao je duh koji daje život.
46Ali prvo nije duhovno, nego telesno, pa onda duhovno.
47Prvi čovek potiče sa zemlje i načinjen je od zemaljskog praha, a drugi čovek potiče s neba.
48Kakav je onaj koji je načinjen od praha, takvi su i drugi koji su načinjeni od praha, a kakav je onaj koji je nebeski, takvi su i drugi koji su nebeski.
49I kao što nosimo obličje onoga koji je načinjen od praha, nosićemo i obličje onoga koji je nebeski.
50Ali ovo kažem, braćo: Telo i krv ne mogu naslediti Božje carstvo, niti raspadljivost nasleđuje neraspadljivost.
51Evo, govorim vam tajnu: Nećemo svi zaspati smrtnim snom, ali svi ćemo se preobraziti,
52u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk poslednje trube. Jer truba će zatrubiti i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se preobraziti.
53Jer ovo raspadljivo mora da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno mora da se obuče u besmrtnost.
54A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti reči koje su napisane: „Smrt je uništena zauvek.”
55„Smrti, gde je tvoja pobeda? Smrti, gde je tvoj žalac?”
56Žalac koji uzrokuje smrt je greh, a sila greha je u Zakonu.
57Ali hvala Bogu što nam daje pobedu posredstvom našeg Gospoda Isusa Hrista!
58Zato, braćo moja voljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvek zaokupljeni Gospodovim delom, znajući da vaš trud u Gospodu nije uzaludan.