Prva poslanica KorinćanimaInformacije o knjizi
13
1Kad bih govorio ljudskim i anđeoskim jezicima, a ljubavi ne bih imao, bio bih kao metal koji ječi ili činele koje zveče.
2Kad bih imao dar proricanja i kad bih znao sve tajne i imao sve znanje i kad bih imao svu veru, tako da bih mogao i gore da premeštam, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.
3I kad bih razdao sav svoj imetak da bih nahranio druge i kad bih smrti predao svoje telo, da bih se hvalio, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav dugo trpi i dobra je. Ljubav nije zavidna, ne hvali se, ne uzvisuje se,
5ne ponaša se nepristojno, ne gleda svoju korist, nije razdražljiva, ne pamti zlo.
6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.
7Sve podnosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
8Ljubav nikada ne prestaje. A darovi proricanja će nestati, jezici će prestati, znanje će nestati.
9Jer naše znanje je delimično i naše proricanje je delimično,
10a kad dođe ono koje je potpuno, nestaće ono koje je delimično.
11Kad sam bio dete, govorio sam kao dete, razmišljao kao dete, rasuđivao kao dete. A kad sam postao čovek, odbacio sam ono što je detinje.
12Jer sada vidimo odraz u ogledalu koje ne daje jasnu sliku, a tada ćemo videti licem u lice. Sada je moje znanje delimično, a tada će moje znanje biti potpuno, kao što je potpuno Božje znanje o meni.
13A sada ostaje ovo troje: vera, nada i ljubav. Ali najveća od njih je ljubav.