Prva knjiga dnevnikaInformacije o knjizi
Divrej Hajamim Alef
16
1Oni su doneli kovčeg Božji i postavili ga u šatoru koji je David za njega podigao. Onda su počeli da prinose žrtve paljenice i žrtve zajedništva pred Bogom.
2Kada je David prineo žrtve paljenice i žrtve zajedništva, blagoslovio je narod u Gospodnje ime.
3Zatim je svim Izraelcima, muškarcima i ženama, razdelio po jedan okrugli hleb, zatim urme i suvo grožđe.
4Postavio je neke Levite da služe pred Gospodnjim kovčegom, da podsećaju narod na dela Gospoda, Izraelovog Boga, da mu zahvaljuju i da ga hvale.
5To su bili poglavar Asaf, odmah do njega Zaharija, zatim Jeilo, Semiramot, Jehilo, Matatija, Elijav, Venaja, OvidEdom i Jeilo s harfama i drugim žičanim instrumentima, Asaf koji je udarao činelama
6i sveštenici Venaja i Jazilo koji su s trubama stalno bili pred kovčegom saveza Božjeg.
7Tog dana David je prvi put dao Asafu i njegovoj braći svoju pesmu da njome zahvale Gospodu:
8„Zahvaljujte Gospodu, prizivajte ime njegovo, objavljujte među narodima dela njegova.
9Pevajte mu, pesmom ga hvalite, razmišljajte o svim čudesnim delima njegovim.
10Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih koji Gospoda traže.
11Tražite Gospoda i snagu njegovu, stalno tražite lice njegovo.
12Sećajte se čudesnih dela koja je učinio, čuda njegovih i zakona iz usta njegovih,
13vi, potomstvo Izraela, sluge njegove, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi.
14On je Gospod, Bog naš, zakoni su njegovi po svoj zemlji.
15Doveka se sećajte saveza njegovog, reči koju je zapovedio, kroz hiljadu naraštaja,
16saveza koji je sklopio s Avramom, i zakletve njegove Isaku,
17koju je postavio kao propis Jakovu, kao trajan savez sa Izraelom,
18govoreći: ‘Tebi ću dati zemlju hanansku, u nasledstvo ću vam je dati.’
19Bilo je to kad ih je bilo malo, da, veoma malo, i kad su bili stranci u njoj.
20I išli su od naroda do naroda, i od jednog carstva do drugog naroda.
21Nikome nije dao da ih prevari, nego je zbog njih ukoravao careve,
22govoreći: ‘Ne dirajte pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla.’
23Pevajte Gospodu, svi ljudi na zemlji! Iz dana u dan objavljujte spasenje koje pruža!
24Pričajte među narodima o slavi njegovoj, među svim narodima o čudesnim delima njegovim.
25Jer je velik Gospod i dostojan najveće hvale, treba ga se bojati više od svih drugih bogova.
26Jer su svi bogovi drugih naroda bezvredni, a Gospod je nebesa načinio.
27Pred njim su slava i veličanstvo, u njegovom su svetilištu moć i radost.
28Dajte Gospodu, plemena svih naroda, dajte Gospodu slavu i priznajte moć njegovu.
29Dajte Gospodu slavu dostojnu imena njegovog, ponesite dar i dođite pred njega. Poklonite se Gospodu u svetom ruhu.
30Neka zbog njega težak bol obuzme sve vas ljude na zemlji. Zemlja čvrsto stoji, nikad se poljuljati neće.
31Neka se raduju nebesa i neka se veseli zemlja! Neka govore među narodima: ‘Gospod je počeo da caruje!’
32Neka huči more i sve što je u njemu, neka kliče polje i sve što je na njemu.
33Neka i drveće šumsko radosno usklikuje zbog Gospoda, jer je došao da sudi zemlji.
34Zahvaljujte Gospodu, jer je dobar, jer večna je ljubav njegova.
35I recite: ‘Spasi nas, Bože spasenja našeg, sakupi nas i izbavi nas od drugih naroda, da bismo davali hvale svetom imenu tvome, da bismo radosno klicali tebi na hvalu.
36Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, oduvek i zauvek’.” I ceo narod je rekao: „Amin!”, i hvalili su Gospoda.
37Zatim je tamo pred kovčegom Gospodnjeg saveza ostavio Asafa i njegovu braću da bez prestanka služe pred kovčegom, kako je propisano za svaki dan.
38Postavio je OvidEdoma i njegovu braću, njih šezdeset i osam, i Ovid-Edoma, Jedutunovog sina, i Osu, da budu vratari.
39Sveštenika Sadoka i njegovu braću, sveštenike, postavio je pred Gospodnjim šatorom na uzvišici u Gavaonu
40da bez prestanka prinose Gospodu žrtve paljenice na oltaru za žrtve paljenice, ujutru i uveče, i da vrše sve što je zapisano u zakonu koji je Gospod dao Izraelu.
41S njima su bili Eman i Jedutun i ostali izabrani ljudi, koji su poimence bili određeni da upućuju hvale Gospodu, jer „večna je ljubav njegova”.
42Eman i Jedutun bili su s njima da trube u trube, da udaraju činelama i sviraju druge instrumente Bogu na čast. Jedutunovi sinovi bili su na vratima.
43I ceo se narod razišao, svako svojoj kući. Zatim je David otišao da blagoslovi svoj dom.