Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
8
1Tada je car Solomon okupio kod sebe u Jerusalimu Izraelove starešine, sve poglavare plemena i knezove otačkih domova Izraelovih sinova, da bi se kovčeg Gospodnjeg saveza doneo iz Davidovog grada, to jest sa Siona.
2Tako su se svi Izraelci sakupili kod cara Solomona na praznik meseca etanima, a to je sedmi mesec.
3Kad su došle sve Izraelove starešine, sveštenici su poneli kovčeg.
4Oni su preneli Gospodnji kovčeg, šator od sastanka i sve svete stvari koje su bile u šatoru. Sve su to preneli sveštenici i Leviti.
5Car Solomon i s njim ceo izraelski zbor koji se okupio oko njega, prineli su na žrtvu pred kovčegom toliko ovaca i goveda da se nije moglo ni izračunati ni izbrojati.
6Zatim su sveštenici uneli kovčeg Gospodnjeg saveza na njegovo mesto, u unutrašnju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila heruvima.
7Krila heruvima bila su raširena iznad mesta gde je stajao kovčeg, tako da su heruvimi odozgo zaklanjali kovčeg i njegove poluge.
8Ali poluge su bile toliko duge da su se njihovi krajevi videli iz Svetinje pred unutrašnjom prostorijom, ali spolja se nisu videli. Tamo stoje sve do današnjeg dana.
9U kovčegu nije bilo ničeg osim dve kamene ploče koje je Mojsije stavio u njega na Horivu, kad je Gospod sklopio savez sa Izraelovim sinovima nakon što su izašli iz egipatske zemlje.
10Kad su sveštenici izašli iz svetog mesta, oblak je ispunio Gospodnji dom.
11Sveštenici zbog oblaka nisu mogli da stoje tamo i da vrše svoju službu, jer je Gospodnji dom bio pun Gospodnje slave.
12Tada je Solomon rekao: „Gospode, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.
13Ja sam ti sagradio dom da bude tvoje uzvišeno prebivalište, mesto gde ćeš doveka prebivati.”
14Zatim se car okrenuo prema narodu i blagoslovio ceo izraelski zbor, dok je ceo zbor stajao.
15Tada je rekao: „Neka je blagoslovljen Gospod, Izraelov Bog, koji je svojim ustima govorio s mojim ocem Davidom, i svojom rukom ispunio ono što je rekao:
16‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao nijedan grad među svim Izraelovim plemenima da se u njemu sagradi dom u kom bi bilo moje ime. Ali izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’
17Moj otac David je u svom srcu imao želju da sagradi dom imenu Gospoda, Izraelovog Boga.
18Ali Gospod je mom ocu Davidu rekao: ‘Ti u svom srcu imaš želju da sagradiš dom mom imenu, i dobro je što ti je to na srcu.
19Ali nećeš ti graditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi. On će sagraditi dom mom imenu.’
20Gospod je ispunio reč koju je rekao i ja sam došao na mesto svog oca Davida i seo na Izraelov presto, kao što je rekao Gospod, i sagradio sam dom imenu Gospoda, Izraelovog Boga.
21U njemu sam odredio mesto za kovčeg u kome je Gospodnji savez koji je sklopio s našim praočevima kad ih je izveo iz egipatske zemlje.”
22Tada je Solomon stao pred Gospodnji oltar pred celim izraelskim zborom, raširio ruke prema nebesima
23i rekao: „Gospode, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti, ni gore na nebesima ni dole na zemlji. Ti se držiš saveza i pokazuješ milost prema svojim slugama koje ti služe svim svojim srcem.
24Ispunio si svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao. Što si svojim ustima obećao, to si svojom rukom ispunio, kao što se danas vidi.
25A sada, Gospode, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Neće ti nestati naslednika koji će preda mnom sedeti na Izraelovom prestolu, samo ako tvoji sinovi budu pazili na svoj put, služeći mi kao što si mi ti služio.’
26A sada, Bože Izraelov, molim te, neka se obistini obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu.
27Ali da li će Bog zaista prebivati na zemlji? Gle, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!
28Ali ipak Gospode, Bože moj, saslušaj molitvu svog sluge i njegovu molbu za milost, i poslušaj vapaj i molitvu koju ti danas upućuje tvoj sluga.
29Neka tvoje oči noć i dan budno motre ovaj dom, ovo mesto za koje si rekao: ‘Tu će prebivati moje ime.’ Poslušaj molitvu koju ti tvoj sluga upućuje okrenut prema ovom mestu.
30Poslušaj molbu za milost koju tvoj sluga i tvoj narod Izrael upućuju okrenuti prema ovom mestu. Čuj s mesta gde prebivaš, s nebesa, čuj i oprosti.
31Ako neko zgreši svom bližnjem, pa se od njega traži da se zakune i izloži prokletstvu, i on pod zakletvom dođe pred tvoj oltar u ovom domu,
32tada čuj s nebesa i budi sudija svojim slugama. Zlog proglasi zlim, vraćajući njegova dela na njegovu glavu, a pravednog proglasi pravednim, nagrađujući ga po njegovoj pravednosti.
33Ako tvoj narod Izrael bude poražen pred svojim neprijateljima zato što ti je zgrešio, pa se obrati k tebi i da hvalu tvom imenu, pomoli se i uputi molbu za milost u ovom domu,
34tada čuj s nebesa, oprosti greh svom narodu Izraelu i vrati ih u zemlju koju si dao njihovim praočevima.
35Kad se zatvori nebo i ne bude kiše jer su ti zgrešili, pa se pomole okrenuti prema ovom mestu i daju hvalu tvom imenu i odvrate se od svog greha, jer si im nanosio nevolje,
36tada čuj s nebesa i oprosti greh svojim slugama, svom narodu Izraelu, koje učiš pravom putu kojim treba da idu, i pusti kišu na svoju zemlju koju si svom narodu dao u nasledstvo.
37Ako u zemlji zavlada glad ili se pojavi pošast, suša, buđ ili navale skakavci ili bubašvabe, ako ih opkoli neprijatelj u zemlji gde su njihovi gradovi, ako ih snađe bilo kakva nevolja ili bolest,
38pa ako neko iz naroda ili ceo tvoj narod Izrael uputi molitvu ili molbu za milost, jer svako zna bol svog srca, i raširi ruke prema ovom domu,
39ti čuj s nebesa, s mesta gde prebivaš, i oprosti, postupi po tome i daj svakome prema svim njegovim putevima, ti koji znaš svačije srce, jer samo ti dobro znaš srce svih sinova ljudskih,
40da bi te se bojali sve dane dok žive u zemlji koju si dao našim praočevima.
41Isto tako, kad tuđinac koji ne pripada tvom narodu Izraelu, nego je došao iz daleke zemlje zbog tvog imena -
42jer će se čuti za tvoje veliko ime, za tvoju snažnu ruku i podignutu mišicu - dođe i pomoli se okrenut prema ovom domu,
43tada čuj s nebesa, s mesta gde prebivaš, i učini sve za šta te moli taj tuđinac, da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime i bojali se tebe kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom koji sam sagradio nosi tvoje ime.
44Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga ti pošalješ, i pomole se tebi, Gospode, okrenuti prema gradu koji si izabrao i prema ovom domu koji sam sagradio tvom imenu,
45tada čuj s nebesa njihovu molitvu i njihovu molbu za milost i daj im pravdu.
46Ako ti zgreše, jer nema čoveka koji ne greši, i ti se razgneviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,
47a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, obrate se i upute ti molbu za milost u zemlji onih koji su ih zarobili, govoreći: ‘Zgrešili smo, loše smo postupali, zlo smo činili’,
48ako se u zemlji svojih neprijatelja koji su ih zarobili zaista obrate k tebi svim svojim srcem i svom svojom dušom i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim praočevima, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio tvom imenu,
49tada s nebesa, s mesta gde prebivaš, čuj njihovu molitvu i njihovu molbu za milost, i daj im pravdu,
50i oprosti svom narodu koji ti je zgrešio, oprosti im sve prestupe, sve što su ti skrivili. Daj da nađu milost pred onima koji su ih zarobili i da im se oni smiluju,
51jer su oni tvoj narod i tvoje nasledstvo koje si izveo iz Egipta, iz te peći za topljenje gvožđa.
52Neka tvoje oči budu otvorene na molbu za milost koju ti upućuje tvoj sluga i na molbu za milost koju ti upućuje tvoj narod Izrael, i usliši ih kad god te prizovu.
53Jer si ih ti, Gospode, odvojio kao svoje nasledstvo od svih naroda na zemlji, kao što si rekao preko Mojsija, svog sluge, kada si naše praočeve izveo iz Egipta.”
54Kad je Solomon završio celu ovu molitvu i molbu za milost koju je uputio Gospodu, ustao je ispred Gospodnjeg oltara gde je klečao ruku raširenih prema nebesima,
55i stojeći tako blagoslovio je ceo izraelski zbor, govoreći jakim glasom:
56„Neka je blagoslovljen Gospod, koji je svom narodu Izraelu dao mesto počinka, ispunivši sve što je obećao. Od svih dobrih obećanja koja je dao preko Mojsija, svog sluge, nije ostalo neispunjeno nijedno obećanje.
57Neka Gospod, naš Bog, bude s nama kao što je bio i s našim praočevima. Neka nas nikad ne ostavi i ne napusti,
58nego neka prikloni naše srce k sebi da bismo hodili svim njegovim putevima i držali se njegovih zapovesti, njegovih propisa i njegovih zakona, koje je dao našim praočevima.
59Neka ove moje reči kojima sam Gospoda molio za milost pamti Gospod, naš Bog, dan i noć, da daje pravdu svojim slugama i svom narodu Izraelu, dan za danom kako bude potrebno,
60da bi svi narodi na zemlji znali da je Gospod istiniti Bog i da nema drugog.
61Celim svojim srcem budite odani Gospodu, našem Bogu, tako što ćete živeti po njegovim propisima i izvršavati njegove zapovesti, kao što se danas vidi.”
62Tada su car i svi Izraelci prineli veliku žrtvu pred Gospodom.
63Kao žrtvu zajedništva koju je trebalo da prinese Gospodu, Solomon je prineo dvadeset i dve hiljade goveda i sto dvadeset hiljada ovaca. Tako su car i svi Izraelovi sinovi održali svečanost povodom posvećenja Gospodnjeg doma.
64Tog dana car je morao da posveti sredinu dvorišta ispred Gospodnjeg doma, zato što je tamo morao da prinese žrtve paljenice, prinose od žita i salo od žrtava zajedništva, jer je bakarni oltar, koji je bio pred Gospodom, bio premali za tako mnogo žrtava paljenica, prinosa od žita i sala od žrtava zajedništva.
65U to vreme Solomon, a s njim i ceo Izrael, mnoštvo naroda koji je došao od granice Emata do doline reke Egipat, slavio je praznik pred Gospodom, našim Bogom, sedam dana i još sedam dana, ukupno četrnaest dana.
66Osmog dana on je otpustio narod, a oni su blagoslovili cara i otišli svojim kućama radosni i veselog srca zbog sve dobrote koju je Gospod pokazao prema svom sluzi Davidu i prema svom narodu Izraelu.