Prva knjiga o carevimaInformacije o knjizi
Melahim Alef
13
1Jedan Božji čovek je po Gospodnjoj reči došao iz Jude u Vetilj kad je Jerovoam stajao pored oltara da prinosi kad.
2On je po Gospodnjoj reči povikao prema oltaru: „Oltare, oltare! Ovako kaže Gospod: ‘Evo, u Davidovom domu rodiće se sin koji će se zvati Josija. On će na tebi žrtvovati sveštenike koji služe na obrednim uzvišicama i koji na tebi prinose kad, i na tebi će spaliti ljudske kosti’.”
3Tog je dana dao i znak: „Ovo je znak koji je Gospod dao: Evo, oltar će se raspasti, i prosuće se masni pepeo koji je na njemu.”
4Kad je car Jerovoam čuo reči koje je Božji čovek objavio protiv oltara u Vetilju, ispruži ruku stojeći pored oltara i reče: „Uhvatite ga!” I čim je ispružio ruku prema onom čoveku, ruka mu se osušila i više nije mogao da je privuče k sebi.
5Oltar se raspao, a masni pepeo s oltara prosuo se, prema znaku koji je po Gospodnjoj reči dao Božji čovek.
6Car ovako reče Božjem čoveku: „Molim te, umilostivi lice Gospoda, svog Boga, i moli se za mene da mi ozdravi ruka.” Tada je Božji čovek umilostivio Gospodnje lice i caru je ozdravila ruka tako da je bila kao i ranije.
7Car reče Božjem čoveku: „Pođi sa mnom mojoj kući da se okrepiš, a daću ti i dar.”
8Ali Božji čovek odgovori caru: „Da mi daš i polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom niti bih jeo hleb niti bih pio vodu na ovom mestu.
9Jer ovako mi je zapoveđeno po Gospodnjoj reči: ‘Ne jedi hleb i ne pij vodu niti se vraćaj putem kojim si došao’.”
10Tako je otišao drugim putem i nije se vratio putem kojim je došao u Vetilj.
11U Vetilju je živeo jedan stari prorok. Njegovi sinovi došli su kod njega i ispričali mu sve što je Božji čovek učinio tog dana u Vetilju i šta je rekao caru. Kad su sve to ispričali svom ocu,
12on ih upita: „Kojim je putem otišao?” Njegovi sinovi su mu pokazali kojim je putem otišao Božji čovek koji je bio došao iz Jude.
13A on reče svojim sinovima: „Osedlajte mi magarca.” Oni su mu osedlali magarca i on ga je uzjahao.
14Zatim je pošao za Božjim čovekom i našao ga kako sedi pod jednim velikim drvetom. Tada ga upita: „Jesi li ti Božji čovek koji je došao iz Jude?” A on odgovori: „Jesam.”
15On mu reče: „Pođi sa mnom mojoj kući da pojedeš malo hleba.”
16Ali on odgovori: „Ne mogu se vratiti s tobom niti mogu ući u tvoju kuću. Ne mogu jesti hleb niti piti vodu s tobom u ovom mestu,
17jer mi je po Gospodnjoj reči zapoveđeno: ‘He jedi hleb niti pij vodu tamo i ne vraćaj se putem kojim si došao’.”
18On mu na to reče: „I ja sam prorok kao i ti, i anđeo mi je po Gospodnjoj reči kazao: ‘Vrati ga sa sobom kući da jede hleb i da pije vodu’.” Ali on ga je prevario.
19Taj prorok se vratio s njim da jede hleb i pije vodu u njegovoj kući.
20Dok su sedeli za stolom, Gospodnja reč došla je proroku koji ga je doveo nazad.
21On povika Božjem čoveku koji je došao iz Jude: „Ovako kaže Gospod: ‘Zato što si se pobunio protiv Gospodnje naredbe i nisi izvršio zapovest koju ti je dao Gospod, tvoj Bog,
22nego si se vratio da jedeš hleb i piješ vodu u mestu za koje ti je bilo rečeno: ‘Ne jedi hleb niti pij vodu tamo’, tvoje mrtvo telo neće biti sahranjeno u grob tvojih praočeva’.”
23Nakon što se prorok koji se vratio najeo hleba i napio vode, prorok koji ga je doveo nazad osedlao mu je magarca.
24On je otišao, ali ga je na putu napao lav i usmrtio ga. Njegovo telo ležalo je bačeno na putu, a magarac i lav stajali su pored njega.
25Ljudi koji su prolazili tuda videli su mrtvo telo kako leži na putu i lava kako stoji pored tela. Otišavši odande, ispričali su to u gradu u kom je živeo stari prorok.
26Kad je to čuo prorok koji ga je doveo nazad, rekao je: „To je Božji čovek koji se pobunio protiv Gospodnje naredbe. Gospod je dao da ga lav rastrgne i ubije, po reči koju mu je Gospod rekao.”
27Zatim reče svojim sinovima: „Osedlajte mi magarca.” Oni su ga osedlali.
28Onda je otišao i našao njegovo mrtvo telo bačeno na putu i magarca i lava kako stoje pored njega. Lav nije pojeo telo niti je rastrgao magarca.
29Prorok je podigao telo Božjeg čoveka, stavio ga na magarca i odneo nazad. Tako je stari prorok došao u grad da ga oplače i sahrani.
30Položio je telo u svoj grob, a onda su ga oplakivali: „Jao, brate moj!”
31Kada ga je sahranio, svojim sinovima je rekao: „Kad umrem sahranite me u grob u kom je sahranjen Božji čovek. Moje kosti položite pored njegovih kostiju.
32Jer će se sigurno ispuniti ono što je on po Gospodnjoj reči objavio protiv oltara u Vetilju i protiv svih svetilišta, svih uzvišica u samarijskim gradovima.”
33Posle ovog događaja Jerovoam se nije vratio sa svog zlog puta, već je i dalje ljude iz običnog naroda postavljao za sveštenike na obrednim uzvišicama. Svakoga ko je to hteo opunomoćio je da služi kao sveštenik i rekao mu: “Budi i ti sveštenik na obrednim uzvišicama.”
34To je Jerovoamov dom odvelo u greh i to je bio razlog da se njegov dom zatre i istrebi s lica zemlje.